ivica, koliko sam znao prije nekoliko godina, končar niti u jednom svom proizvodnom procesu nije uveo ni benchmarking ni određivanje i permanentno analiziranje key performance indicators.

planovi operacija (proizvodnje i logistike) su im prepojednostavljeni i prejednostavni, ne ažuriraju se kontinuirano. menadžment održavanja je mahom sveden na vrlo staromondon vremenski-uvjetovano preventivno održavanje a u condition-based održavanju i planiranju se samo filozofira, ali se ne provodi.

končaru bi trebala drastična inventura na razini proizovdnog menadžmenta da postane doista konkurentan.

no, kakvi su da su, sigurno su i dalje iznad kod nas razvikanih it, marketing i financijskih menažera.

o it menažmentu najbolje govori činjenica da niti jedna tvrtka veća od 5-6 ljudi ne opstaje, znači funkcioniraju samo one koje su sposobne raditi pod izravnom kontrolom jedne osobe.

za financije je najbolji podatak što su ga dali iz roland bergera – gotovo nitko u hrvatskoj ne vodi ni prostu excel tablicu tokova likvidnosti (obveza/naplata).

končar je vrlo respektabilan, i dalje, ali više bi mu koristila samokritičnost nego samohvala.

Bez ulaženja u strategiju Pave Zubaka, osvrnuo bih se na pisanje korisnika bigboffin.
Prvo bi moje pitanje bilo – gdje ste to Vi imali prilike upoznati Končareve managere i gdje ste saznali koliko su educirani? Koje je Vaše znanje i zanimanje? Zatim bih svakako volio znati koliko znate o procesima upravljanja proizvodnjom (što svakako spada u menadžment, i to visokog stupnja), o ostalim poslovnim procesima, kao i o Končarevim proizvodima.
Končar je firma koja ima 90-godišnju tradiciju, koja se nije mogla održati bez značajnih znanja o upravljanju procesima. Končar je ozbiljna industrija koja predstavlja tehnološki napredak jedne zemlje i stvara dodanu vrijednost – među proizvodima Končara su tramvaj, vlak, generatori, motori, transformatori, kućanski proizvodi, metalne konstrukcije, ugostiteljska oprema, alati za obradu lima i tlačno lijevanje te razni drugi proizvodi energetske i električne industrije.
Končarevi se proizvodi i danas izvoze po čitavom svijetu i na međunarodnom tržištu po svojoj kvaliteti ravnopravno konkuriraju proizvodima proizvedenim u svjetskim industrijskim velesilama.

Tragom Vašeg komentara – teško mi je zamisliti da znate gorenavedeno.

Ali, ako nemate tih znanja, ili radite u nekoj branši iz koje niste u mogućnosti vidjeti veliko značenje Končara koje on ima za našu industriju i tehnološki napredak – moje je skromno mišljenje da komentare omalovažavanja ne biste trebali pisati.

Preporučio bih da se u Končaru informirate koliko školovanih menadžera Končar ima (iznenadili biste se – puno!), nadalje koliko doktora i magistara znanosti i ostalih stručnjaka s ujedinjenim viševrsnim znanjima koja nadmašuju znanja mnogih usko specijaliziranih menadžera u brojnim drugim tvrtkama – možda ćete se začuditi i korigirati svoju tvrdnju koju iznosite uz sud koji počinje s “po meni”, kao da ste autoritet koji svisoka može ocijeniti čitav Končarev menadžment.
Nije točno da Končar nije imao i da nema ideju i znanje – Končarev je tramvaj primjer ideje, znanja i pogleda u budućnost, kao i projekt vlaka, vjetroelektrana te mnogobrojni visokotehnološki proizvodi koje Končar proizvodi i isporučuje na dnevnoj bazi. Za realizaciju tih velikih projekata trebalo je mnogo menadžerskog znanja na svim razinama, ujedinjenog s vrhunskim inženjerskim znanjima.

Bez tvrtki kao što je Končar teško može funkcionirati privreda jedne zemlje.
I prema održanju Končara do današnjih dana (kojemu su svakako doprinijeli Končarevi – educirani! – menadžeri i inženjeri) u ovom bi društvu trebalo imati poštovanja, ne radi Končara – nego radi društva koje ne može opstati na trgovačkim centrima i državnim službama. To nam je valjda svima postalo jasno, zar ne?

A razmišljanje da naziv “menadžer” nose jedino kadrovi zaposleni u IT sektoru ili bankama, posve je krivo.
Ovo nije nikakva oda Končaru – samo pokušaj rasvjetljenja uloge sustava kao što je Končar u našem društvu. Jer mislim da bismo trebali prestati veličati grane (ne)privrede na kojima naše društvo ne može opstati i prestati potcjenjivati značenje i silne napore privrednih subjekata koji se bave proizvodnjom.

Končar je proizvodio motore za podmornice, a Hrvatska je bila jedna od sedam zemalja u svijetu koje su mogle i znale napraviti podmornicu – to je lijep primjer značenja i snage Končara, jer takvi projekti predstavljaju snagu i zamašnjak tehnološkog razvoja društva. Velika je šteta i nevolja gašenje velikih privrednih subjekata koje je Hrvatska nekada imala – takvi sustavi stvaraju vrhunske inženjerske kadrove i školuju menadžere, jer im trebaju za vlastiti razvoj, stvarajući time dodanu vrijednost i napredak u društvu.

O značenju ovakvih sustava, nažalost, bolno ćemo učiti u godinama koje dolaze – jer će se uvidjeti koliko je počinjanje proizvodnje težak posao i puno ga je teže provesti nego nešto kupiti i prodati. I ljudi, s njihovim znanjem, u toj će priči biti glavni problem. Ostaje nada da neće biti i – nepremostiv problem.

strategija treba, ali strategija smanjenja otomanskih poreza i otpuštanja činovnika koji niti išta rade niti imaju ikakvih znanja.

nije istina da kod nas nema kadrova educiranih i za izazovne poslovne procese, ali ih zubak, monopolski liferant preskupih auto vjerojatno ne zna naći. sami naziv “šef proizvodnje” dovoljno govori o njegovoj poslovnoj koncepciji, sigurno ne bi rekao “šef financija” ili “šef prodaje”, iako “šef” proizvodnje posjeduje neusporedivo složenija i utrživija znanja, ali eto koda nas su “menadžeri” samo u financijama i prodaji iako najčešće imaju znanja šalterskog referenta.

gdje li je to g. jurčić našao podatak da je češka država ulagala u tvornice? istina je da oni nisu htjeli ulagati u autoceste dok nemaju jaku industriju koja će tim cestama dati smisao, ali koliko ja znam državi ni na pamet nije palo da sama ulaže u neke tvornice, nego je poreznim i drugim poticajima naprosto privukla privatne investicije.

Pavp Zubak je svoju firmu sagradio na prevari carine (na uplatnicama za aute su bile cijene od npr. 100 000kn no trebalo je platiti i 40 000 dodatno koje je carina “ignorirala”). Sada bi Zubak bio strateg proizvodnje….u Koncaru je nasao direktora? Svaka cast! Po meni u Koncaru nemanijednog educiranog managera- ne kazem da nema inzenjrara sa znanjem i visokim IQ. No educiranih managere u Koncaru nema. Djuro Djakovic je sunset industrija. Potpora takvim industrijama ne treba – trebaju im ideje kojih nemaju. Steta