Do prije nekoliko tjedana Erik González na svoj je oronuli automobil trošio dobar dio svoje male plaće. Stotine je dolara potrošio na popravke tridesetogodišnjeg moskviča koji je naslijedio od djeda 2000. Čak i kad je automobil radio, Erik si često nije mogao priuštiti gorivo. A onda je, gotovo preko noći, njegov sovjetski automobil postao zlatna koka.

Erik ga je prošlog mjeseca odlučio prodati nakon što je vlada objavila pravila slobodne prodaje rabljenih vozila po prvi put u pedeset godina. Misli kako će za moskvič dobiti barem 5500 dolara, što je za konobara kojemu je mjesečna plaća 15 dolara pravo bogatstvo. Usto, ovog je mjeseca na snagu stupio zakon koji dopušta prodaju privatnih nekretnina, a sve je to dio promjena koje predsjednik Raúl Castro uvodi kako bi restrukturirao sporo kubansko gospodarstvo. Nakon nekoliko desetljeća u kojima je vlasništvo većeg posjeda bilo zamrznuto, ova će nastojanja privući novac u trenutku kad kubanska vlast pokušava potaknuti privatno poduzetnišvo te stotine tisuća radnika maknuti s državnih jasli. No, kao što se dogodilo s nekolicinom drugih promjena koje je Castro uveo, novi je zakon otvorio procjep gospodarske slobode na strogo kontroliranom tržištu. Kubanci smiju kupiti i posjedovati više od jednog vozila i više neće ostati bez automobila ako emigriraju. Pravo na kupnju automobila i dalje je ograničeno na malenu grupu onih koji zarađuju u stranoj valuti, a to su liječnici, umjetnici, glazbenici, zrakoplovno osoblje i Kubanci koji rade u američkoj bazi u zaljevu Guantánamo. “Pravila nisu logična”, kaže taksist Leopoldo, vlasnik ulaštene tatre iz 1985. “No u ovoj zemlji ništa nema logike”, dodaje Leopoldo. “Godinama su štošta branili pa nitko nije očekivao kako će sve zabrane odjednom ukinuti.” No nova su pravila unijela pomutnju na otok na kojem samo rijetki imaju automobil. Oglasi za prodaju automobila nalijepljeni su na vjetrobrane, a mnogi koji su na nezakonit način kupili automobil muče se ne bi li ozakonili prodaju. Usto, najveći internetski forum Revolico prepun je onih koji bi platili desetke tisuća za rabljeni Hyundai ili Kiu. No s obzirom na stroge uvjete uvoza automobila će i dalje biti malo, a cijene strahovito visoke. “Automobil za koji biste u drugoj zemlji morali platiti da ga unište ovdje možete prodati za 14.000 dolara”, kaže mehaničar Paul Gómez Valladares.

Kubanci su ranije mogli zakonito prodavati automobile proizvedene prije revolucije 1959. godine, a otud i automobilske ikone koje kruže ulicama. No to je tek djelić rabljenih automobila u zemlji. Otočani su potajno prodavali i kupovali automobile, no kupci nisu bili spremni plaćati veće svote za vozilo koje zakonski nije njihovo. Emilio Morales, predsjednik izvršnog odbora Havana Consulting Group iz Miamija, smatra kako su nova pravila, poput prijašnjih dopuštenja za korištenje mobitelima i računalima ili za rad u privatnom sektoru, ozakonila ono što su mnogi Kubanci potajno radili te kako to neće povećati broj starih vozila na Kubi niti poboljšati drastičan problem prijevoza. Potez je, prema Moralesovim riječima, namijenjen smirivanju naroda, a ne poticanju gospodarstva. “Ovo im je politički ispušni ventil”, kaže. Zbog strogog nadzora uvoza stvorena je neobična i oskudna mješavina vozila koja odražavaju komunističku povijest Kube. Automobili marke Oldsmobile i Plymouth, ostaci kapitalističke prošlosti zemlje, danas služe kao taksiji, a radi se o unosnoj niši u rastućem kubanskom privatnom sektoru. Luksuzni džipovi koje voze stranci ili pripadnici nove gospodarske elite voze se uz sovjetske automobile iz sedamdesetih i osamdesetih, kojima je vlast nagrađivala dobre radnike i odane dužnosnike. Novi Hyundai Accent država će naplatiti 28.000 dolara, no Kubanac kojem se posreći s dozvolom za kupnju automobil može prodati za 10.000 dolara više na tržištu rabljenih automobila. Prema riječima vlasnika automobila, mehaničara i posrednika, sama dozvola na tržištu stoji od 4000 do 10.000 dolara, a prosječna je plaća u državi oko 20 dolara. “Cijene su apsurdne, no određuje ih ulica”, kaže Alejandro, radnik u zrakoplovstvu koji svoj Hyundai Accent prodaje za 30.000 dolara. “Ne plaćate automobil, već privilegiju posjeda automobila u svom vlasništvu.”

Victoria Burnett