Listopadski mrak ili škur, koji u ribarskom žargonu označava vrijeme najboljeg ulova sitne plave ribe, ove je jeseni donio svjetlo u pogone tvornice konzervirane ribe Mardešić u Salima na Dugom otoku. Samo je posljednjega vikenda listopada kooperant Dino Bralić iz Biograda saljskoj tvornici isporučio gotovo 90 tona srdele ulovljene između Dugog otoka i Lošinja. “Da su kapaciteti hladnjače veći, mogli smo otkupiti još ribe, no zadovoljni smo jer ćemo ove godine proizvesti dvaput više konzervi nego lani”, kaže Darko Bonja, voditelj prodaje u Tvornici ribljih konzervi Mardešić d.o.o. Priča o nekadašnjem saljskom riboprerađivačkom divu osnovanom 1905. obilježena je usponima i padovima. Raspad bivše države, gubitak tržišta, rat, osjetno slabiji ulov srdele u posljednjih 15-ak godina, pojava jeftinijih, ali i znatno nekvalitetnijih proizvoda iz, primjerice, Tajlanda i Maroka, sve je to utjecalo na propast cijele riboprerađivačke industrije. Od nekadašnjih 59 tvornica na istočnoj obali Jadrana, od čega 32 na otocima, danas rade samo Sardina u Postirama, Adria u Zadru, Mirna u Rovinju i Mardešić u Salima.

Inćuni u Italiju i Španjolsku
Proizvodnju u Mardešiću, gdje je u najboljim danima radilo i više od 400 radnika, obnovila je 2005. zadruga Ribarska sloga iz mjesta Kali na Ugljanu. Međutim, tek 2006. godine, kad je tvornicu kupio Ante Maras iz Rijeke, rođenjem Saljanin i vlasnik Jadranskoga pomorskog servisa, počela je ozbiljnija proizvodnja. Samo prve godine Maras je u zastarjeli pogon uložio 10-ak milijuna kuna, proizvodni asortiman proširen je i na soljenje inćuna te je vraćeno povjerenje u brend Mardešić kao prepoznatljivo ime na tržištu prerade ribe.

“Posljednjih godina više smo bili orijentirani na inćune, koje smo u cijelosti izvozili u Italiju i Španjolsku, no inćuna je sve manje, a i riba je slabije kvalitete, što je za izvoz presudno. Imali smo sreću što nam je partner u Španjolskoj bio Ortiz, velika riboprerađivačka tvrtka, koja nas je pratila financijski i imala povjerenje u nas. Bili su nam odskočna daska jer smo tada ponovno morali osvajati tržište. Na sreću, srdela, koja je vrlo podložna kolebanjima, vratila se u naše more i danas ponovno punom parom konzerviramo srdele, po čemu je Mardešić i stekao ugled. Trenutačno se naši proizvodi mogu kupiti u 60 posto trgovina na domaćem tržištu, opskrbljujemo velike trgovačke lanace, radimo robne marke za Mercator, Konzum, Metro, Ultragros i Spar. Potpisali smo već neke ugovore s mađarskim Metroom, kao i s još jednim velikim stranim prerađivačem ribe, i zahvaljujući tome stali smo na noge te ujednačili proizvodnju, pa već neko vrijeme radimo subotom, ponekad i nedjeljom, zapošljavamo od 65 do 70 radnika i svaki dan izbacimo 40.000 konzervi, a prošloga smo tjedna čak došli i do brojke od 54.000 konzervi na dan”, objašnjava Bonja. Stabilizacija domaćeg tržišta i ponovno osvajanje zemalja u regiji, Slovenije, Srbije i BiH, Mardešiću donose bruto prihode od oko 15 milijuna kuna godišnje. Kako kaže direktorica tvornice Marina Depolo, prošle su godine prvi put poslovali bez gubitaka i opravdano vjeruju da će ove godine rezultati biti još bolji.

Doselili Slavonce i Splićane
Dosad je omjer bio 50-60 posto domaćeg tržišta i 40 posto stranog. Sada, pak, planiraju 80 posto proizvodnje izvoziti, ali u svjetlu sveopće recesije oprezni su s planovima. Ono što je sigurno, ističu, jesu redovite plaće i kontinuirana potreba za novim radnicima. “Raduje nas što smo u posljednjih deset dana zaposlili petero mladih Saljana, što ne pamtimo kada se zadnji put dogodilo. Ako vam kažem da u proizvodnji radi samo 10-ak Saljki, a ostali radnici putuju iz Zadra i drugih mjesta na Dugom otoku te dolaze iz drugih krajeva Hrvatske, sve će vam biti jasno”, objašnjava direktorica Depolo i dodaje da plaća u proizvodnji nije velika, ali je sigurna. Radnici imaju plaćen prijevoz, a zaposlenici koji su se zbog posla preselili u Sali imaju osiguran smještaj.Za potrebe radnika koji dolaze iz drugih krajeva, a najviše ih je iz Slavonije i iz okolice Splita, preuredili su bivšu upravnu zgradu za smještaj 20-ak zaposlenika. Dolaze čak i cijele obitelji koje se udomaće i ostaju na otoku. Rad u proizvodnji prerade ribe, ističe Darko Bonja, nije lak i ljude koji zbog posla potegnu s drugog kraja zemlje kao primjer navodi svima onima koji besposleni sjede kod kuće i govore da nema posla.

Veliki troškovi poslovanja
Trenutačno, da se zadovolje sve potrebe, mogli bi zaposliti još pet, šest radnika. Ali to je teško ostvarivo u tvornici na otoku.“Poslovanje na otocima prate problemi kakve ne poznaju tvrtke na kopnu. Troškovi poslovanja znatno su veći. Samo u jednom dijelu godine riba se lovi blizu Dugog otoka, pa se može istovariti direktno u Salima. Iz Istre ili s juga Dalmacije transport praktički traje cijeli dan. Nakon cestovnog prijevoza do Zadra slijedi gotovo dva sata plovidbe trajektom, pa još sat vremena otočnom cestom od Brbinja u Sali. Poticaji što ih dobivamo od države ne uspijevaju pokriti povećane troškove poslovanja na otoku, nema nikakvih subvencija, porezi i sva davanja isti su kao i za one koji posluju u poticajnijim uvjetima. Iz toga se vidi kakav odnos država ima prema otocima. Nije ništa bolje ni s lokalnom upravom”, objašnjava direktorica Depolo.Bit će bolje, nadaju se, kada Hrvatska uđe u EU. A dotad su prioriteti obnova pogona i hladnjače, što je baza za sve ostalo: otkup ribe, sigurnost sirovine, kontinuitet proizvodnje i sigurnost isporuke kupcima.

Prepoznatljivi brendovi

Jedini konzerviraju frigane srdele
Sardina proizvedena od svježe jadranske srdele, po strogim uvjetima koje propisuje HACCP, temeljni je brend Mardešića. Ona je i danas glavni proizvod koji dolazi na tržište pod oznakom “Jadranska sardina – Mardešić Quality” s pet zvjezdica. Kupcima nude osam vrsta sardina, konzerve skuše i tune te filetirane slane inćune. Proizvode i light varijante konzervi u kojima je riba u salamuri. Najponosniji su pak na frigane srdele u maslinovu ulju, proizvod kojim se mogu pohvaliti jedino oni, koji je nešto skuplji, ali dobro prihvaćen. Za kvalitetu ribljih konzervi Mardešić je osam puta nagrađen oznakama “Hrvatska kvaliteta”, a prošloga su tjedna njihovi proizvodi dobili i markicu “Hrvatski otočni proizvod” (HOP).

Povlašteni otočani

nije svaki isti

Zaboravite pitanje „isplati li se električni automobil“. Danas je važnije nešto drugo

Zagrebački startup

Razvili su platformu koju koriste Zaba, INA i Sofascore. Sada žele na strano tržište

Nadaju se poticajima iz EU
Među četiri hrvatska otoka koji će imati povlašteniji tretman nakon ulaska Hrvatske u EU bit će Mljet, Vis, Lastovo i Dugi otok. Ulaganja u ribarski sektor moći će financirati iz Europskog fonda za ribarstvo (EFF) po jednostavnijim uvjetima nego na ostalim otocima. Marina Depolo drži da ćemo tada barem donekle biti u poziciji riboprerađivača u Uniji koji su svi svoje pogone obnovili upravo novcem iz EFF-a.

Proizvode 40.000 konzervi na dan, a rade i vikendom/PXL