Dugogodišnja agonija za kaštelanskog proizvođača folija Adriachem i imotsku tvornicu trikotaže i konfekcije Trimot konačno se prekida. Nakon više od deset neuspjelih pokušaja privatizacije i višekratnog odbacivanja programa za restrukturiranje kroz model C, Porezna uprava Ministarstva financija konačno je splitsko-dalmatinskom županijskom državnom odvjetništvu uputila zahtjev za pokretanje stečajnog postupka tvrtki u većinskom vlasništvu države.

Ta je informacija jučer potvrđena sindikalnim predstavnicima na čelu s Ozrenom Matijaševićem na sastanku u splitskom Trgovačkom sudu, koji formalno još nije zaprimio zahtjev, no pitanje je, očito, dana. Radnici, njih gotovo četristo u obje tvrtke, nadaju se da će se država držati obveza iz ljetos zaključenog sporazuma u Agenciji za upravljanje državnom imovinom da će radnicima biti isplaćene zaostale plaće prije otvaranja stečaja. Samo u slučaju Adriachema radnici čekaju isplatu već šest plaća.“Žao nam je da se nije imalo sluha za programe koje smo predlagali, budući da su država i radnici jedini vjerovnici tvrtke, obveza prema bankama Adriachem nema”, ističe Željko Stojak, predsjednik Nezavisnog sindikata u Adriachemu, nadajući se još uvijek da će se možda kroz stečajni postupak imati nešto više sluha za nastavak aktivnosti u jedinoj tvornici folija u Hrvatskoj. Optimizam mu daje rasplet u slučaju splitske željezare, a Adriachem je, poručuje, neusporedivo manje opterećen u usporedbi s ostalim tvrtkama u teškoćama na tom području, primjerice splitskog gubitaša Dalmacijavina. Kako direktor tvrtke Tomislav Vukman navodi u jučer objavljenom financijskom izvješću na burzi, Adriachem je u prvih devet mjeseci ove godine imala prihod od 1,4 milijuna kuna, a rashode u visini 16 milijuna kuna pa je gubitak u poslovanju iznosio 14,5 milijuna kuna. Temeljni kapital tvrtke iznosi 187 milijuna kuna, a riječ je o tvrtki u dugodišnjoj blokadi računa, s već gotovo tri godine isključenom strujom i posve zamrlih proizvodnih aktivnosti.

Dugoročnih obveza nema, no kratkoročne iznose više od 173 milijuna kuna, dok su godinama kumulirani gubici prešli visokih 291 milijuna kuna. Takve brojke ne daju optimizma za oživljavanje proizvodnje, za koje ozbiljan interes proteklih godina nije iskazalo puno investitora. Najviše se u kontekstu preuzimanja Adriachema spominjao Enver Moralić, koji je svojedobno preuzeo susjedni tvornički pogon u Kaštelima Adriavinil te ih je planirao objediniti u turistički kompleks.“Teren Adriachema od 63 četvorna metra, kojeg se žele domoći mnogi, na koncu nas je i stajao opstanka”, zaključuje sindikalac Stojak, dodavši da je u tijeku prenamjena zemljišta iz industrijskog u poslovno-mješovitu namjenu, što pretpostavlja mogućnost gradnje i stambenih te apartmanskih objekata. U slučaju Trimote gasi se 150 radnih mjesta, a najveća bojazan u oba stečajna procesa sindikalci vide u tome da će se pridružiti brojci od više od 600 predmeta na splitskom trgovačkom sudu, na kojem djeluju tek dva stečajna suca – Ivan Basić i Jozo Ćaleta.

Rješenje

Ženska kaznionica
Za Trimot se tijekom ove godine kao moguće spasonosno rješenje spominjalo i otvaranje ženske kaznionice, o čemu je suglasnost trebalo dati Ministarstvo pravosuđa, no nema informacija je li ta opcija još uvijek aktualna, nakon otvaranja stečaja. U društvu Adriachema i Trimote uvijek se nalazila i imostka poljoprivredna tvrtka Imota, za koju se nedavno proveo pokušaj privatizacije. No, unatoč pismima namjere Audio nije zaprimio obvezujuće ponude, a u Audiju još nije razmatrano slijedi li nakon svega i u Imoti isti scenarij – stečaj.