Desetljećima su studenti učili da se ljudi uglavnom racionalno ekonomski ponašaju, da poput robota kalkuliraju kada kupiti dionice a kada podignuti hipotekarni kredit. Međutim, dva su izraelska psihologa, Amos Tversky i Daniel Kahneman, skrenula pozornost da su u svakodnevnom životu ljudi ne reagiraju onako kako ekonomisti tvrde, već su nedosljedni, pristrani i reagiraju emocionalno.

Kahneman je za tu teoriju nagrađen Nobelovom nagradom. U knjizi “Thinking, Fast and Slow” Kahneman pojašnjava da čovjeka u zaključivanju vode dva sustava: Sustav 1 i Sustav 2. Sustav 1 rješava automatske mentalne zadatke kao zbrajanje jednoznamenkastih brojeva, a taj se sustav oslanja na memoriju i naučene obrasce asocijacija, te je odgovoran za brze zaključke i dojmove. Sustav 2 zadužen je za sporo razmišljanje: on procjenjuje, računa i rasuđuje. Zato Kahneman savjetuje čitatelje da, kada su u procesu odlučivanja, shvate da se nalaze u misaonom minskom polju: u tom je trenutku potrebno stati i tražiti pojačanje Sustava 2.