Na drugom katu starog jeftinog hotela Bowery devetorica muškaraca spava za 10 dolara po danu, u skučenim sobama u kojima su prozori ograđeni žicom za kokošinjce.

U zajedničkom sanitarnom čvoru polovica zahoda nema vrata, a hodnicima odjekuje praznina soba. Točno iznad njih, na trećem i četvrtom katu, mladi, stilski osviješteni ljudi plaćaju od 62 do 129 dolara za noćenje u naprednoj verziji surovog iskustva s drugog kata. U njihovim su malenim sobama madraci rađeni po mjeri i plahte vrhunske kvalitete. U zajedničkim kupaonicama umivaonici su od mramora, podovi su grijani, a ručnici marke Ralph Lauren. Dva odvojena svijeta koja žive na kućnom broju 200 u ulici Bowery rijetko se susreću iako je, prema riječima ulagača i voditelja projekta Sanforda Kunkela iz Indiane i Talijana Alessandra Zampedrija, cilj hotela stvoriti ozračje “žive povijesti” koje “spaja muzej i hotel”. Htjeli su stvoriti hotel nalik na hostel namijenjen mladoj, energičnoj, seksi klijenteli te pritom očuvati povijest. Kunkel siromašne muškarce koji žive u tijesnim sobama na drugom katu opisuje kao “dodatnu vrijednost nekretnini”. Pravi je primjer “Peppers Bunk”, soba nazvana po Charlieju Peppersu, jednome od “najživopisnijih stanovnika Boweryja”, kako stoji u katalogu hotela. U hotelu stvarno postoji jedan tihi, povučeni stanar, osamdesetčetvorogodišnji Charlie. Nisu mu rekli da su sobu na gornjem katu nazvali po njemu niti kako ga smatraju živopisnim te da se njegov životni stil oglašava kao nešto moderno.

Upravo se u tome ogleda neprestani sraz prošlosti i sadašnjosti New Yorka – oni na drugome katu odraz su prošlosti Boweryja, dok je hotel bio bulevar posljednjih utočišta, a oni na gornjim katovima, od kojih su većina Europljani, a ima i nešto manekenki, nova su snaga Boweryja, koja ga je prometnula u okupljalište za više slojeve. Krajem dvadesetih godina prošlog stoljeća u toj je zgradi otvoren hotel Prince, utočište za pale gradske prinčeve, a danas se zove Bowery House. Sobe na trećem katu svježe su obojene u smeđe nijanse, na prozorima su drvene rešetke, a brojevi na sobama precizna su replika porculanskih originala. Sanford Kunkel ističe da su posebnu pažnju posvetili uređenju u stilu jeftinih hotela. U gotovo svakoj sobi nalaze se posteri iz filmova o Boweryju. Vodstvo hotela namjerava privući mlade, društvene i “privlačne” pojedince, koji će se odlučiti za jeftin smještaj, ali će “spremno platiti 300 dolara za šampanjac”. Kunkel kaže kako će možda “odvojiti” neke stanare jeftinih soba te nekima možda i platiti da napuste hotel, no zasad nikoga ne misli tjerati. “Ne želimo uvesti revoluciju ili si navući lošu karmu.”

Dan Barby

Online: Sudar kultura

Galerija slika hotela Bowery House: www.nytimes.com (pretraga: “Bowery” i “hotel”)

Obnovljene sobe nalaze se iznad olinjalih sobičaka u hotelu Bowery House

Digitalna učinkovitost

Maksimizirajte produktivnost uz doživotni Windows 11 za 12€ i Office 2021 za samo 29€!

Međunarodni dan sestrinstva

„Sestrinstvo je danas pametnije i glasnije, ali i opterećenije nego ikad“