Svemirski brod bez motora? “Za razvoj bilo kojeg svemirskog programa potreban je san”, izjavio je fizičar Joseph Breeden. “Ako nema sanjara, nikad nikamo nećemo otputovati.” Breeden je držao govor u Orlandu, nedaleko od mjesta na kojem je svemirski program postigao najveće uspjehe.

Jedan je od stotina entuzijasta koji su u rujnu sudjelovali na simpoziju Agencije za istraživanje i napredne projekte obrane (DARPA) radi pokretanja stogodišnjeg svemirskog programa. Sudionici, među kojima se našao raznolik spoj inženjera, znanstvenika, ljubitelja znanstvene fantastike, studenata i sanjara, istraživali su razne ideje, pa tako i proces organizacije i financiranja stogodišnjeg projekta, pitanje preživljavanja civilizacije ako se motor letjelice iskoristi kao oružje za uništenje planeta i treba li se većina složiti s idejom putovanja. Udaljenosti su već same po sebi zastrašujuće. U 10.000 godina ljudska se brzina povećala za otprilike 10.000 puta, od lagodne šetnje do povratka astronauta na letjelici Apollo s Mjeseca na Zemlju. Kako bi do najbliže zvijezde došli u razumnom roku, unutar nekoliko desetljeća a ne stoljeća, brzina bi se morala povećati za još 10.000 puta. Govornici su istaknuli da izazovi, iako golemi, nisu nemogući. Čak su i tijekom pedesetih godina prošlog stoljeća znanstvenici shvatili da trenutni motori, koji se pokreću izgaranjem kerozina ili vodika, gutaju previše goriva. Osmislili su nuklearne motore u kojima reaktori tekući vodik zagrijavaju do brzoprotočnog plinskog mlaza. Nasa je takve motore pripremala za ljudsku misiju na Mars nakon slijetanja na Mjesec. Danas se svemirska agencija ponovno time bavi, počevši sa istraživanjem idealnog goriva za svemirski reaktor, pa se očekuje da bi nova nuklearna goriva mogla biti spremna potkraj ovog desetljeća. Reaktori se ne bi palili do dolaska u svemir. “U svemiru se slobodno može upotrijebiti nuklearni pogon jer je on već radioaktivan”, kaže Geoffrey Landis, znanstvenik iz Nasinog Centra za istraživanje Glenn u Ohiju i pisac znanstvene fantastike.

Napredniji nuklearni motori mogli bi pomoću reaktora generirati električna polja koja nabijaju ione za potisak, a fuzijski bi motori mogli biti dovoljno snažni za međuzvjezdano putovanje. Fizičar James Benford zagovara drukčiji pristup. Prelazak golemih udaljenosti mogli bi omogućiti fotoni odaslani sa Zemlje pomoću lasera ili antena. “U tom slučaju poznata bi nam fizika mogla pomoći, a u inženjerskom se smislu čini izvodivo”, dodaje. Za razliku od toga, nitko još nije izgradio fuzijski reaktor za proizvodnju energije. “Vizija bez izvedbe čisto je sanjarenje”, rekao je Neyland, parafrazirajući jednu japansku poslovicu. “Ono što nastojimo istaknuti stogodišnjim istraživanjem jest prvi korak u postavljanju visokih ciljeva i izazova koji su dovoljno zahtjevni da će ljude potaknuti na rješavanje teških problema.” Istraživanje vrijedno 1,1 milijun dolara, od čega je milijun dala DARPA, a 100.000 Nasa, završit će dodjelom stipendije od 500.000 dolara organizaciji koja će preuzeti štafetu radi nastavka rada. DARPA prati projekte koji nemaju neposrednu vojnu primjenu, pa je tako udarila i temelje razvoju interneta. DARPA će se maknuti iz projekta sa svemirskim letjelicama kako bi izbjegla pitanja Kongresa o proračunu o potrošnji novca poreznih obveznika na znanstvenofantastične snove. “Žele da se ljudi zainteresiraju za neku temu i vrlo je suptilno promiču”, kaže Gregory Benford, fizičar i pisac znanstvene fantastike. “Žele se riješiti sredstava iz proračuna do početka sljedeće godine.” Neki su govornici kao prvi cilj u sljedećih 100 godina istaknuli kolonizaciju sunčeva sustava, počevši s Marsom. Richard Obousy, predsjednik organizacije Icarus Interstellar, koja se bavi projektiranjem svemirske letjelice, svoje je želje izrazio u stihu: “Krenimo prema zvijezdama jer samo kukavice pucaju na Mars.”

Kenneth Chang