Bilo da njuškom preturaju po smeću, valjaju se u gnjiloj morskoj travi ili jedni drugima njuše stražnji dio tijela, psi na sjajan način uživaju u jednostavnostima života. Poput četveronožnih zen majstora shvaćaju važnost života u sadašnjem trenutku, a osim odanosti i zaštite ljude mogu poučiti još koječemu. To jest, ako im gazde prestanu nametati antropomorfni životni plan i puste im da budu psi.

No psi se ne žale. Pasji život uvelike je dosegao raskošnu razinu razmaženosti, emocionalnih vrhunaca i krojene sreće. Samo je u Sjedinjenim Američkim Državama industrija kućnih ljubimaca lani zaradila 55 milijardi dolara unatoč klimavom gospodarstvu zbog kojeg sve više ljudi napušta svoje ljubimce. Oni sretni psi koji i dalje imaju krov nad glavom, kako je Times nedavno pisao, uživaju u brojnim pogodnostima, naprimjer, kabanicama i džemperima krojenima kao za modnu pistu, gurmanskim zalogajima fazanova mesa i karamelizirane pačetine, organskim delicijama od buće i mlijeka jaka, antidepresivima, seansama s vidovnjacima i zdravstvenom osiguranju. Ako vam pas prdi, problem lako možete riješiti aromaterapijskom svijećom “Fart&Away” koja stoji 28 dolara, a uškopljenim psima par prostetskih testisa Neuticals, koji stoji 1000 dolara, “pomoći će da zadrže prirodan izgled i samopouzdanje” uslijed “traume povezane s izmjenom fizičkog izgleda”. Za otprilike dodatnu tisućicu dolara uginulu životinju možete zamrznuti i mumificirati. Ako vam ovo smrdi na poludjele Amerikance, sjetimo se samo Kine. Prije dvadeset godina ondje su pse često jeli, a Komunistička je partija zabranila pse kao kućne ljubimce. Danas se, pak, prema njima odnose kao prema malim carevima. Kao što je Times već pisao, u Pekingu postoje slastičarnice za pse, pseće društvene mreže i pseći bazeni.

Jedan je nagrađivani tibetanski mastif zaradio 600.000 dolara prije nego što ga je povorka od 30 Mercedesa odvezla u novu kuću u Xi’anu. Kad mu tako ugađaju, je li moguće da nekoć skromni pas poprimi mačje kvalitete u pogledu sebičnosti? Jill Abramson, izvršna direktorica New York Timesa, u knjizi “The Puppy Diaries” piše kako ju je zlatna retriverica Scout posramila tako što je pojela suprugove naočale, srušila stol u otmjenom kafiću na Manhattanu i uvela nered u njezino mirno kućanstvo. Televizijska emisija “Šaptač psima” bavi se preodgojem neposlušnih pasa, a “Bad Dog!” prikazuje pseće zločince. Sve to možda ima veze s time što su psi od cijenjenih pomagača postali “osjećajni moćnici”, kako je Benedict Carey napisao u Timesu. Froma Walsh, psihologinja sa Sveučilišta u Chicagu, Careyu je rekla da se mnogi vlasnici prema psima ponašaju kao da su im djeca. “Onako kako djeca u obitelji ponekad djeluju kao mirotvorci, pomagači ili izvor nesuglasica, ista se stvar događa s ljubimcima”, kaže. Bilo da ih smatramo ljubimcima ili zamjenom za djecu, pse nije teško voljeti. No možda bi trebalo poslušati savjet glumice Marthe Scott: “Nemojte pogriješiti i prema psima se ponašati kao da su ljudi jer će se oni prema vama ponašati kao da ste psi.”

Kevin Delaney

Komentare šaljite na nytweekly@nytimes.com