U HUP novostima pravni će tim HUP-a iz broja u broj odgovarati na različite pravne te druge upite svojih članica, ali i drugih hrvatskih poduzeća. Za neka pitanja na koja pravni tim ne bude imao odgovor potražit će savjete kod odgovarajućih državnih tijela ili stručnjaka. Svoje upite možete slati e-poštom na admira.ribicic@hup.hr, odnosno faks-uređajem na broj 01/4897-556.

Naknada plaće članovima radničkog vijeća
U praksi su se pojavili slučajevi kada su radnici, članovi radničkih vijeća, kod nekoliko poslodavaca postavili zahtjev da im se naknada za rad u radničkom vijeću, za šest sati tjedno, isplati na ukupnu plaću za puno radno vrijeme. Takav zahtjev je pravno neutemeljen jer članak 155. Zakona o radu izričito i jasno određuje da radničko vijeće zasjeda i na drugi način obavlja svoje poslove u radno vrijeme. Propisano je kako za rad u radničkom vijeću svaki član ima pravo na naknadu plaće za šest radnih sati tjedno te kako članovi radničkog vijeća mogu jedan drugome ustupiti svoje radne sate. Zakon o radu također dopušta da se poslovi predsjednika ili člana radničkog vijeća mogu obavljati u punom vremenu ako raspoloživi broj sati to dopušta. Isto tako je sporazumom između poslodavca i radničkog vijeća moguće povećati broj članova radničkog vijeća preko broja određenog zakonom te je dopušteno i ugovoriti veći broj sati oslobođenja članova radničkog vijeća od radne obveze, uz naknadu plaće. Navedeno znači da se poslodavac i radnik mogu sporazumjeti o tome da se članove radničkog vijeća oslobodi obveza rada i više od 6 sati tjedno, do potpunog oslobođenja od rada, do punoga radnog vremena od 40 sati tjedno. No isto tako uz te zakonske odredbe nema mjesta promišljanju kako bi se naknada članovima radničkog vijeća mogla isplaćivati kao dodatak na ukupnu plaću za punu radno vrijeme jer bi u tom slučaju radnik bio plaćen za 40 sati tjedno (puno radno vrijeme) plus naknada plaće za 6 sati (utrošenih na rad u radničkom vijeću). Navedeno je jasno uređeno stavkom 1. članka 155.: “Radničko vijeće zasjeda i na drugi način obavlja svoje poslove u radno vrijeme.”

Nenad Seifert dipl. iur., direktor HUP-a Rijeka

Osobno uvjetovani otkaz
Prema Zakonu o radu (NN149/09, 61/11) poslodavac radniku može otkazati ugovor o radu kada radnik zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje radne obveze. Ovdje je bitno naglasiti da je riječ o trajnim osobinama radnika ili o tome da radnik ne posjeduje određene sposobnosti za obavljanje poslova (može se raditi o psihičkim ili fizičkim nedostacima radnika, tj. o bolestima zbog kojih nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze). Takvi su otkazi u praksi vrlo rijetki pa nema odgovarajuće sudske prakse, ali je bitno naglasiti da je riječ o slučajevima kada radnik nema ili znanja ili sposobnosti za obavljanje nekog posla ili ih je pak u međuvremenu izgubio. Bitna stvar pri tome jest da ne postoji krivnja radnika za nemogućnost obavljanja posla. Važno je napomenuti da Zakon o radu propisuje da poslodavac može osobno uvjetovani otkaz dati samo ako ne može zaposliti radnika na nekim drugim poslovima te da mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti, invalidnosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Isto tako osobno uvjetovani otkaz dopušten je samo ako poslodavac ne može obrazovati ili osposobiti radnika za rad na nekim drugim poslovima, odnosno ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da obrazuje ili osposobi radnika za rad na nekim drugim poslovima. Posljednje odredbe ne primjenjuju se na otkaz ako poslodavac zapošljava manje od dvadeset radnika. Osobno uvjetovan otkaz je redoviti otkaz, radnik ostvaruje pravo na otkazni rok i otpremninu, a teret dokaza je, kao i uvijek, na strani poslodavca.

Admira Ribičić, dipl. iur, pravna savjetnica

Pravo na dnevnicu
Poslodavac mora znati da pravo na dnevnicu radnika za obavljanje službenog puta nije zakonska kategorija pa prema tome isplata dnevnice radniku nije zakonska obveza poslodavca. Međutim, poslodavac je obvezan isplaćivati dnevnicu ako je to pravo ugovoreno kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu ili određeno pravilnikom o radu. Prilikom ugovaranja i isplate dnevnice savjetujemo poslodavcima da posebnu pozornost obrate na odredbu čl. 13. st. 2. t. 13. i 14. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09-ispravak, 146/09 i 123/10). Tom je odredbom propisan najviši neoporezivi iznos od 170,00 kn dnevnice za putovanje u zemlji koje traje duže od 12 sati. Za službena putovanja u zemlji koja traju više od 8 sati, a manje od 12 sati, najviši neoporezivi dio iznosi 85,00 kuna. Također sukladno Pravilniku za službena putovanja u inozemstvo radnici imaju pravo na dnevnice u iznosu i pod uvjetima utvrđenim propisima o izdacima za službena putovanja za korisnike državnog proračuna (naravno pod uvjetom da to obvezuje i poslodavca). Inače, dnevnice za službena putovanja u zemlji i inozemstvu su naknada za pokriće troškova prehrane, pića i prijevoza u mjestu u koje je radnik upućen na službeno putovanje.

Ivan Sarić, dipl. iur. pravni savjetnik

Konditorska industrija

Stevan Vujošević otkriva zašto je čokolada i dalje luksuz

softverska platforma

70 % organizacija imalo je sigurnosni incident zbog ispisa – što rade pogrešno