U kratkoročnom financiranju države kroz kupnju trezorskih zapisa Ministarstva financija strani su investitori još donedavno sudjelovali sa solidnih 3,5 milijardi kuna. Ti državni papiri postali su im zanimljivi ponajprije u razdoblju izbivanja Hrvatske s eurskog tržišta obveznica i okretanja dolarskim zaduženjima 2009. godine.

Tako su se i znatni iznosi trezoraca koji su posljednjih nekoliko mjeseci dospijevali na naplatu odnosili upravo na one u rukama tzv. nerezidenata. Ali njihovo je raspoloženje danas bitno drukčije, pod snažnim utjecajem straha od novog udara europske dužničke krize. Mahom su povlačili svoje uloge i iznos koji danas drže u državnim zapisima istopio se na 1,3 milijarde. Na ponovni upis nisu ih primamile ni osjetno povećane kamate. Koliki dio od preostalog iznosa zapisa nerezidentima još dolazi na naplatu do kraja godine, ne zna se točno. No posljednja dva-tri mjeseca njihova su povlačenja, uz korporativnu potražnju za devizne obveze te ponešto igranja na tečajna očekivanja, bila među važnijim izvorima pritisaka na slabljenje kune zbog čega je HNB intervenirao prodajom eura bankama, a potom i povlačenjem kuna kroz dizanje stope obvezne pričuve.

S obzirom na zaoštravanje situacije u eurozoni, neizvjesnosti oko ishoda skorog “summita” EU, najnovijih prijetnji snižavanja rejtinga Francuske, ali i najave takve mogućnosti i za Hrvatsku nakon izbora, u refinanciranju duga po trezorskim zapisima do kraja godine očito ne treba previše računati sa stranim igračima. Tim ministrice financija Martine Dalić još u srpnju je odradio za 2011. planirane operacije dugoročnog zaduživanja, i to se pokazalo dobrom odlukom, no do kraja godine treba riješiti još oko 5,4 milijarde kuna trezoraca (od čega 2,9 s valutnom klauzulom) koji stižu na naplatu. Oko toga ne bi trebalo biti problema, drži većina financijaša, a i aranžman s nekoliko banaka u svrhu isplate ovogodišnje rate duga umirovljenicima (oko 820 milijuna kuna) smatra se riješenim.

Plan Ministarstva financija u vezi s trezorskim zapisima je zadržati taj dug na lanjskoj razini (oko 21 milijardu kuna). Naglasili su to i u reagiranju na medijske napise o tome da Zagrebačka i Privredna banka u posljednja dva mjeseca nisu sudjelovale u financiranju države. Zasad je to ipak više priča o ograničenjima daljnjeg povećanja izloženosti. Ona se dijelom može povezati sa situacijom u zemljama matičnih banaka zbog čega im je jako poskupjelo financiranje te se i iduće godine uglavnom ne računa na izdašniju podršku s njihove strane. “U rješavanju problema u matičnim zemljama strani bi vlasnici banaka u Hrvatskoj mogli poželjeti posegnuti za njihovim viškom kapitala koji se na razini cijeloga bankarskog sektora procjenjuje na oko tri milijarde eura. Takvu opasnost ne treba isključiti”, izjavio je guverner Željko Rohatinski ističući kako HNB još od 2008. ima spremne mjere za to. Neovisno o tome, početkom iduće godine bi se zbog očekivanog povećanja ukupne potražnje, a onda i cijene za kratkoročnim financiranjem ponovno mogla pokazati potreba za dodatnom likvidnošću sustava. Tome bi mogao pogodovati i početak primjene Zakona o rokovima plaćanja kojim se nameću pravila koja će teško pratiti i država i realni sektor.

Kao što je vladajuća koalicija prije tri godine ignorirala prelijevanje globalne financijske krize, tako većina političkih rivala u svojim planovima i obećanjima danas ignorira ozbiljnost financijskog okruženja, manjeg priljeva i dostupnosti kapitala. “Očito će se financiranje rasta u puno većoj mjeri morati oslanjati na domaće financijske potencijale, a oni se u postojećim uvjetima ne mogu aktivirati bez reforme cjelokupnog sustava, i financijskog i realnog”, ponovno je upozorio Rohatinski. Guverner je najavio je i da HNB idućoj Vladi može ponuditi “održavanje primjerene likvidnosti sustava i stabilnu vrijednost novca”. U Ministarstvu financija pak u nasljeđe izbornim pobjednicima neće ostaviti zaliha na računu kao što je bio slučaj s primopredajom Šuker-Dalić. Ipak, za osiguranje nesmetanog izvršenja obveza do uspostave nove Vlade s bankama će se unaprijed osigurati međuspremnici, sklapanjem ugovora o svojevrsnim “buffer” kreditima koji bi se realizirali prema potrebi.