EN DE

Visoka cijena zatvaranja migranata

Autor: The New York Times
16. listopad 2011. u 22:00
Podijeli članak —

Šačica multinacionalnih zaštitarskih tvrtki pretvara borbu protiv imigracije u globalni posao. Osobito u Britaniji, Sjedinjenim Američkim Državama i Australiji, vlade se okreću takvim tvrtkama radi poboljšanja zadržavanja ljudi u pritvoru i dokazivanja javnosti te glasačima da se imigracijski zakoni dobro provode.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

No, naglo širenje privatiziranih centara za pritvor imigranata popratila su oštra inspekcijska izvješća, sudske parnice i dokumentacija raširenog, ponekad i smrtnosnog zlostavljanja i nemara.“Dobro im idu sjajne brošure”, rekla je Kaye Bernard, predsjednica sindikata čuvara na Božićnom otoku, dijelu australskog teritorija na kojem je ove godine izbila pobuna. “Na terenu je to gotovo smiješno, sav taj kaos i nemogućnost normalnog rada.”U SAD-u, gdje je 2010. u imigracijskom pritvoru zadržano 400.000 osoba, što je porast u odnosu na 2005., kad ih je bilo 280.000, pritvatne tvrtke danas kontroliraju gotovo polovicu imigracijskih centara. U Britaniji je sedam od 11 imigracijskih pritvora i većina ustanova za kratkoročno zbrinjavanje imigranata pod upravom privatnih tvrtki. No, nijedna zemlja nije prebacila problem provedbe imigracijskih zakona u privatni sektor tako potpuno i s tako zabrinjavajućim rezultatima kao Australija. Sredinom prošlog desetljeća, kad su djeca izbjeglica zanijemila tijekom štrajkova glađu, a australski građani greškom pritvarani i deportirani, vlada je preustrojila određene dijelove sustava. No, nakon obećavajućeg vraćanja pod krilo javnog sektora, laburistička vlada je 2009. godine dodijelila petogodišnji ugovor vrijedan 370 milijuna dolara tvrtki Serco, jednom od najveća tri svjetska igrača na području privatnih centara za pritvor. Otad se vrijednost posla popela iznad 756 milijuna dolara jer se broj centara za pritvor učetverostručio na čak 24, a broj pritvorenika napuhao s tisuću na 6700.

Šačica multinacionalnih zaštitarskih tvrtki pretvara borbu protiv imigracije u globalni posao. Osobito u Britaniji, Sjedinjenim Američkim Državama i Australiji, vlade se okreću takvim tvrtkama radi poboljšanja zadržavanja ljudi u pritvoru i dokazivanja javnosti te glasačima da se imigracijski zakoni dobro provode.

No, naglo širenje privatiziranih centara za pritvor imigranata popratila su oštra inspekcijska izvješća, sudske parnice i dokumentacija raširenog, ponekad i smrtnosnog zlostavljanja i nemara.“Dobro im idu sjajne brošure”, rekla je Kaye Bernard, predsjednica sindikata čuvara na Božićnom otoku, dijelu australskog teritorija na kojem je ove godine izbila pobuna. “Na terenu je to gotovo smiješno, sav taj kaos i nemogućnost normalnog rada.”U SAD-u, gdje je 2010. u imigracijskom pritvoru zadržano 400.000 osoba, što je porast u odnosu na 2005., kad ih je bilo 280.000, pritvatne tvrtke danas kontroliraju gotovo polovicu imigracijskih centara. U Britaniji je sedam od 11 imigracijskih pritvora i većina ustanova za kratkoročno zbrinjavanje imigranata pod upravom privatnih tvrtki. No, nijedna zemlja nije prebacila problem provedbe imigracijskih zakona u privatni sektor tako potpuno i s tako zabrinjavajućim rezultatima kao Australija. Sredinom prošlog desetljeća, kad su djeca izbjeglica zanijemila tijekom štrajkova glađu, a australski građani greškom pritvarani i deportirani, vlada je preustrojila određene dijelove sustava. No, nakon obećavajućeg vraćanja pod krilo javnog sektora, laburistička vlada je 2009. godine dodijelila petogodišnji ugovor vrijedan 370 milijuna dolara tvrtki Serco, jednom od najveća tri svjetska igrača na području privatnih centara za pritvor. Otad se vrijednost posla popela iznad 756 milijuna dolara jer se broj centara za pritvor učetverostručio na čak 24, a broj pritvorenika napuhao s tisuću na 6700.

Tijekom proteklih nekoliko godina, dvanaest puta se povećao broj pobuna, podmetnutih požara, suicidalnih prosvjeda i samoozljeđivanja pritvorenika, što je uzrokovalo višemilijunsku štetu u Sercovim centrima.U centru za imigracijske pritvorenike kojim Serco upravlja u gradiću Villawood nedaleko od Sydneyja, imigranti su nam ispričali kako lude zbog dugotrajnog pritvora kojemu se ne nazire kraj. Indonežaninu Alwyu Fadhelu (33) čak je počela ispadati kosa nakon gotovo tri godine koliko je, s prekidima, proveo u samici. “Počeli smo razgovarati sami sa sobom”, rekao je Fadhel. “Pričamo sa zrcalima, sa zidovima.”Devetogodišnjakinja Naomi Leong rođena je gluhonijema u centru za pritvor imigranata, te je lupala glavom o zid dok je njezina majka Virginia Leong tonula sve dublje u depresiju. Njih dvije postale su zaštitni simboli prosvjednika protiv takvog sustava, što je dovelo do njihovog puštanja 2005., kada im je među rijetkima dodijeljena humanitarna viza. Prošle se jeseni u Britaniji još jedna multinacionalna tvrtka, G4S, našla pod istragom zbog gušenja jednog Angolca koji je preminuo dok su ga tri čuvara navedene tvrtke držala tijekom leta na British Airwaysu. Također, 2007. godine, Komisija zapadne Australije za ljudska prava doznala je da su vozači spomenute tvrtke zanemarili krike pritvorenika u vozilu koje je stajalo na suncu, a koji su dehidrirali do te mjere da je jedan bio primoran popiti vlastiti urin. Javnost se digla na noge i kad je jedan Aboridžin u pritvoru tvrtke G4S preminuo pod sličnim okolnostima naredne godine. G4S je priznao krivnju za nemar u slučaju smrti u kombiju ove godine te je kažnjen s 285.000 dolara. No, istoj tvrtki kasnije je u drugoj državi, Viktoriji, dodijeljen petogodišnji ugovor o prijevozu zatvorenika vrijedan 70 milijuna dolara.

“Ako nam se smanji opseg posla u jednom području, prebacujemo se na drugo u kojemu bilježimo rast”, prošle je godine ulagačima rekao izvršni direktor Serca Christopher Hyman. Sercov portfelj vrijedan deset milijardi dolara sadrži i brojna druga poduzeća, od kontrole prometa do obrade viza u SAD-u, te održavanja nuklearnog naoružanja, video nadzora i zapošljavanja u Britaniji.Nick Buckles, izvršni direktor tvrtke G4S, prošle je godine rekao analitičarima da im je u Nizozemskoj posao procvjetao u tjedan dana, nakon atentata na političara koji je zagovarao protuimigracijski stav. U Britaniji G4S ima ugovorene poslove u vrijednosti od 1,1 milijarde dolara. Dostavlja gotovinu na gotovo svim kontinentima, upravlja sigurnošću u zrakoplovnim lukama u 80 zemalja te ima 1500 zaposlenih u provedbi imigracijskih zakona u Britaniji, Nizozemskoj i SAD-u.U ožujku se u jednom Sercovom centru u Australiji, 19godišnji Afganistanac iz skupine koju su progonili talibani objesio, što je bio peti slučaj samoubojstva u sedam mjeseci. Nakon toga desetak čuvara najednom se našlo u sukobu sa stotinama bijesnih pritvorenika koji su se željeli dočepati mladićeva tijela.“Izgubili smo kontrolu”, rekao je Richard Harding, bivši glavni zatvorski inspektor Zapadne Australije. Rekao je kako je to što se dogodilo u Sercovom centru simptomatično za “dogovor pun mana koji će poći po zlu bez obzira na to tko ga vodi”.Dodao je: “Te velike globalne kompanije, kad su u pitanju određene djelatnosti, moćnije su od vlasti s kojom posluju.”

Nina Bernstein; Matt Siegel doprinio izvještaju iz Australije

Autor: The New York Times
16. listopad 2011. u 22:00
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close