Cynthia Daily i njezin partner prije sedam su godina odlučiti začeti dijete uz pomoć sperme darivatelja i nadali se da će jednog dana njihov sin upoznati svoju polubraću i polusestre. Bila bi to svojevrsna obitelj modernog doba.

Cynthia je, stoga, pokrenula internetski registar za praćenje druge djece začete spermog istog darivatelja. Kako su godine prolazile, broj djece u grupi njezina sina rastao je i rastao. Danas djece začete spermom tog darivatelja ima 150, a još ih je nekoliko na putu. “Ludo je kad ih vidim sve na okupu”, kaže Cynthia (48), socijalna radnica iz Washingtona. “Svi su slični.” Druge zemlje, uključujući Veliku Britaniju, Francusku i Švedsku, ograničavaju broj djece koja se mogu začeti spermom jednog darivatelja, no u Sjedinjenim Američkim Državama takvog ograničenja nema. Kako broj djece rođene putem umjetne oplodnje raste, javljaju se sve veće skupine djece u bratskosestrinskom odnosu. Isto tako, roditelji se boje mogućih negativnih posljedica, kao što je širenje rijetkih bolesti, a neki stručnjaci ističu sve veću mogućnost slučajnog incesta. Kritičari tvrde da klinike za liječenje neplodnosti i banke sperme zarađuju značajne svote tako što dopuštaju da se spermom popularnih darivatelja začne prevelik broj djece te smatraju da bi obiteljima trebalo omogućiti više podataka o zdravlju darivatelja i djeci začetoj njihovom spermom. Također smatraju da bi trebalo ograničiti broj iskorištavanja sperme jednog darivatelja te ponovno istražiti anonimnost koja štiti mnoge darivatelje.“Više pravila morate ispoštovati kad kupujete rabljeni auto nego kad kupujete spermu”, kaže Debora Spar, dekanica Koledža Barnard u New Yorku i autorica knjige “The Baby Business: How Money, Science and Politics Drive the Commerce of Conception” (Posao s djecom: Kako novac, znanost i politika pokreću unosnost začeća). Prema nekim procjenama, u SAD-u je umjetnim začećem spermom darivatelja začeto između 30.000 i 60.000 djece.

Banka sperme majke moli da prijave rođenje djeteta, no to učini tek 20 do 40 posto njih, kaže Wendy Kramer, koja je sina Ryana začela spermom darivatelja i 2000. godine osnovala Registar srodnika darivatelja kako bi pomogla da se takozvane darivateljske obitelji povežu. “Kao što se dogodilo u mnogim drugim zemljama diljem svijeta”, kaže Wendy, “moramo se javno upitati što je u najboljem interesu djeteta i je li pošteno donijeti ga na svijet gdje neće moći saznati pola istine o svojim genima, povijesti bolesti i precima”. O brojnim takvim pitanjima raspravljalo se u Velikoj Britaniji 1978. godine, ubrzo nakon rođenja Louise Brown, prve bebe začete in vitro oplodnjom. Godine 1982. poznata engleska filozofkinja Mary Warnock osnovala je odbor za ispitivanje problema vezanih uz reproduktivno zdravlje. U svojem je izvješću iznijela niz preporuka, uključujući regulaciju prodaje sperme i embrija te ograničenje broja djece po jednom darivatelju na deset. Njezine su odredbe drugim zemljama poslužile kao model. “Ne možemo predvidjeti utjecaj na genetsku sliku društva ako se darivateljima dopusti neograničeno darivanje sperme”, rekla je tada barunica Warnock. Wendy Kramer kaže kako je jedan darivatelj doznao da ima sedamdesetero djece, koje sad prati na jednoj stranici. “Svako malo dobije novo dijete ili blizance”, kaže. “Zaprepašten je jer to nije htio. Obećali su mu da će djece biti malo.”Robert Brzyski, voditelj Etičkog odbora Američkog društva za reproduktivnu medicinu, smatra da bi ponovno trebalo razmotriti mogućnosti darivatelja sperme. “U prošlosti smo odluke o broju djece po darivatelja donosili na temelju procjene rizika od nehotičnog miješanja krvi braće i sestara koji bi se mogli upoznati i vjenčati”, kaže Brzyski. “Mislim da su izvorni modeli vrlo usko ograničeni.”

Jacqueline Mroz