Objavljivanje dokumenata koje je Hrvatska ispregovarala s Bruxellesom otkrili su da će se Vlada uskoro morati odreći specijalnih prava u Ini, ali i HT-u. Premda se Hrvatska obvezala na izmjenu Zakona o privatizaciji Ine te HT-a do kraja 2010. to još nije učinjeno, ograničavanje države stupit će na snagu najkasnije do ulaska u Uniju, kako se očekuje, u srpnju 2013.

Ne odrekne li se država dobrovoljno prava veta, ono će se automatski anulirati čim postanemo članica jer Pristupni ugovor ima jaču pravnu snagu od nacionalnog zakona. Iz prošlogodišnjeg izvješća o ispunjavanju obveza iz poglavlja 4. koje se odnosi na slobodu kretanja kapitala, vidljivo je da se Vlada obvezala izmijeniti Zakon o privatizaciji Ine te HT-a s namjerom da se ograniče posebna prava države u privatiziranim tvrtkama. Iz istog razloga, Vlada je ukinula poseban zakon o privatizaciji HEP-a krajem veljače prošle godine. “Izmjene legislative odnose se na čl. 10 Zakona o Ini te čl. 8 Zakona o HT-u koji reguliraju vlasnička prava,”, rekao je Poslovnom dnevniku profesor Pravnog fakulteta Siniša Petrović i jedan od ključnih pregovarača.

“Pravna stečevina EU ne dozvoljava da u nacionalnim regulativama postoje odredbe koje bi bilo kojem dioničaru, a posebno državi, omogućavale veća prava nego što ih imaju na temelju udjela u vlasništvu”, objašnjava Petrović. No, to ne znači da u pravnom odnosu dvije privatne strane ne može koristiti adut ‘zlatne dionice’; distinkcija je jasna u smislu da EU ne dozvoljava specijalna prava kad je jedan od suvlasnika država. To konkretno znači da država gubi pravo ‘zlatne dionice’ u Ini u kojoj ima 44,8 posto kapitala i HT-u u kojem joj je ostalo tek 3,5 posto dionica kroz Umirovljenički fond. ‘Zlatna dionica’ najčešće se odnosi na pravo veta u donošenju strateških odluka: kod prodaje, značajnih ulaganja, prava prvokupa, ulaska novog dioničara u kompaniju te odluka od izboru menadžmenta.

Premda dokumenti otkrivaju da je izmjena legislative (a posljedično i statuta kompanija) neminovna, u Vladi su se oglušili na upite Poslovnog dnevnika kad bi te izmjene mogle u saborsku proceduru. Ina je mjesecima vruća tema; od Molove ponude za preuzimanje, Hanfine blokade trgovanja do navodnih podmićivanja bivšeg premijera Ive Sanadera za mađarsku prevagu nad tom naftnom kompanijom. Doda li se tome da dokumenti otkrivaju da Vladi iz ruku klizi pravo veta, ne čudi silenzio stampa Vlade. O mogućim izmjenama zakona informacija nije imao niti predsjednik Nadzornog odbora Ine Davor Štern. Ograničavanje specijalnih prava države ne znači da Vlada nema manevarskog prostora za kontrolu nad strateški važnom kompanijom, smatra Petrović. “Nacionalni interesi ne brane se ograničavanjima već je europski stav da se to postiže drugim propisima poput propisivanja obveze kompaniji da opskrbljuje tržište strateškim sirovinama poput naftnih derivata ili struje”, kaže Petrović.

Plafoniranje cijena struje ili goriva, kod nas rado korištena mjera socijalne politike, druga je stvar i nju će regulirati sustav potpora, a ne ograničavanja specijalnih prava, smatra. Specijalna prava, ili kako ih se naziva ‘zlatnom dionicom’, oruđe su države da zadrži kontrolu nad privatiziranim kompanijama pod egidom zaštite javnog interesa. Pravo veta u tom smislu u direktnoj je suprotnosti s upravljačkim pravima ostalih dioničara, kao i načelom slobodnog kretanja kapitala u Uniji. Stoga su u većini zemalja specijalna prava vremenski ograničena, uz poneke iznimke.

Pravna stečevina EU ne dopušta da u nacionalnim regulativama postoje odredbe koje bi bilo kojem dioničaru, posebno državi, davale veća prava nego što ih imaju na temelju vlasništva
Siniša Petrović, pregovarač s EU