EN DE

Moav: Jedan euro trebao bi biti deset kuna – to je ključ uspjeha

Autor: Poslovni.hr
23. rujan 2011. u 10:00
Podijeli članak —

Omer Moav, vodeći izraelski ekonomski stručnjak, o fiksnoj tečajnoj politici koja koči razvoj Hrvatske, sličnostima izraelske i hrvatske gospodarske situacije te globalnoj krizi

S vodećim izraelskim ekonomskim stručnjakom, profesorom Omerom Moavom razgovarali smo nakon njegovog predavanja na Ekonomskom institutu u Zagrebu i dan prije centralnog događaja, predavanja na Visokoj poslovnoj školi Libertas. Na predavanju se razgovralo o aktualnim izazovima s kojima se suočava izraelska vlada i trenutnoj ekonomskoj politici. Detaljnim podacima i iznimno zanimljivom i poučnom prezentacijom pojasnio je sadašnje stanje izraelske ekonomije u okviru globalne financijske krize koja je potresla cijeli svijet. S obzirom na to da izraelsko gospodarstvo ima gotovo tri tisuće kompanije u visokotehnološkom sektoru i da izraelska ekonomija bilježi oko pet posto rasta BDP-a, 11 milijardi dolara investicija u visoko tehnološki sektor i 200 milijardi dolara BDP-a, od kojeg 54 milijarde čini samo izvoz, sigurno je da imamo od koga učiti. Omer Moav trenutno predaje na Hebrew Universityju u Jeruzalemu i na Sveučilištu Royal Holloway u Londonu. Tijekom svoje bogate karijere obnašao je i dužnost predsjednika Savjeta za gospodarstvo izraelskog ministra financija i član je uredništva niza uglednih znanstvenih časopisa iz područja ekonomskih znanosti. Područja njegovog najužeg interesa obuhvaćaju ekonomski rast, inovcije i gospodarski razvoj te mikroekonomija i fiskalna politika. Predavanje su organizirali Hrvatsko-izraelski poslovni klub (CIBC) i Veleposlanstvo Države Izrael u suradnji s Visokom poslovnom školom Libertas.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Od utorka ste u Hrvatskoj. Obišli ste već neke vodeće ekonomske institucije u zemlji i susreli se s hrvatskim ekonomskim stručnjacima. Uočavate li kakve sličnosti izraelskog i hrvatskog gospodarstva?
Čini mi se da postoje neki isti problemi s kojima se obje zemlje suočavaju trenutno, a Hrvatska se suočava i s nekim problemima s kojima se Izrael bavio u prošlosti. Riječ je brojnim monopolima. Čini mi se da ih i u Hrvatskoj ima mnogo kao i u Izraelu. Problem je u političkoj uvezanosti tih monopolista s vladajućim političarima takozvanim tajkunima koji i Izraelu stvaraju problem. To su neki slični problemi s kojima se borimo. Nije ih lako riješiti i predstavljaju velik problem jer je riječ o umiješanoti cijelog političkog sustava s tajkunima.

S vodećim izraelskim ekonomskim stručnjakom, profesorom Omerom Moavom razgovarali smo nakon njegovog predavanja na Ekonomskom institutu u Zagrebu i dan prije centralnog događaja, predavanja na Visokoj poslovnoj školi Libertas. Na predavanju se razgovralo o aktualnim izazovima s kojima se suočava izraelska vlada i trenutnoj ekonomskoj politici. Detaljnim podacima i iznimno zanimljivom i poučnom prezentacijom pojasnio je sadašnje stanje izraelske ekonomije u okviru globalne financijske krize koja je potresla cijeli svijet. S obzirom na to da izraelsko gospodarstvo ima gotovo tri tisuće kompanije u visokotehnološkom sektoru i da izraelska ekonomija bilježi oko pet posto rasta BDP-a, 11 milijardi dolara investicija u visoko tehnološki sektor i 200 milijardi dolara BDP-a, od kojeg 54 milijarde čini samo izvoz, sigurno je da imamo od koga učiti. Omer Moav trenutno predaje na Hebrew Universityju u Jeruzalemu i na Sveučilištu Royal Holloway u Londonu. Tijekom svoje bogate karijere obnašao je i dužnost predsjednika Savjeta za gospodarstvo izraelskog ministra financija i član je uredništva niza uglednih znanstvenih časopisa iz područja ekonomskih znanosti. Područja njegovog najužeg interesa obuhvaćaju ekonomski rast, inovcije i gospodarski razvoj te mikroekonomija i fiskalna politika. Predavanje su organizirali Hrvatsko-izraelski poslovni klub (CIBC) i Veleposlanstvo Države Izrael u suradnji s Visokom poslovnom školom Libertas.

Od utorka ste u Hrvatskoj. Obišli ste već neke vodeće ekonomske institucije u zemlji i susreli se s hrvatskim ekonomskim stručnjacima. Uočavate li kakve sličnosti izraelskog i hrvatskog gospodarstva?
Čini mi se da postoje neki isti problemi s kojima se obje zemlje suočavaju trenutno, a Hrvatska se suočava i s nekim problemima s kojima se Izrael bavio u prošlosti. Riječ je brojnim monopolima. Čini mi se da ih i u Hrvatskoj ima mnogo kao i u Izraelu. Problem je u političkoj uvezanosti tih monopolista s vladajućim političarima takozvanim tajkunima koji i Izraelu stvaraju problem. To su neki slični problemi s kojima se borimo. Nije ih lako riješiti i predstavljaju velik problem jer je riječ o umiješanoti cijelog političkog sustava s tajkunima.

Što Hrvatskoj predstavlja glavni problem, što je to što nas koči u razvoju?
Ne bih mogao reći točno koji je glavni problem, ne poznajem tako dobro hrvatsku ekonomiju. No ipak, čini mi se da je fiksna tečajna politika kao rezultat visokog uvoza, a nikakvog izvoza i visoki deficit ono što koči Hrvatsku. Takva situacija ne pogoduje investicijama nego upravo suprotno. Zbog toga se potencijalni projekti i investicije sele na neko drugo mjesto, na plodno tlo. Čini mi se da kombinacija svega toga i sličnih problema uzrokovanih time rezultira nepovoljnom investicijskom klimom. Posebno mislim na određene lobije kojima je u interesu kunu držati jakom radi uvoza. Njima takva situacija pogoduje što konkretno stvara nepovoljnu klimu za razvoj nacionalne ekonomije. Kuna bi u svakom slučaju trebala biti puno slabija.To je ključ za poticanje rasta. Naravno, kada se situacija sagleda i s druge strane i kada shvatite da većina javnosti ima dugove u eurima i ta ista javnost ne želi slabiju kunu jer im to nije u interesu nađete se u nezavidnoj situaciji. To je zapravo svojevrsna zamka politike jer kunu drže jakom kako bi građani bili zadovoljni no dugoročno to je nešto jako loše i nepovoljno. Smatram da bi najbolje bilo kada bi kuna oslabjela toliko da deset kuna bude ekvivalenat jednom euru. Tako bi se povećao izvoz. To je ključ uspjeha.

U što bi Hrvatska trebala ulagati?
Hrvatska svakako ima brojne neiskorištene potencijale. Pogledajte samo poljoprivredu i turizam. Židovi su tradicionalno razvili jak poljoprivredni sektor. Uvjeren sam da bi i Izraelci investirali u poljoprivredni sektor u Hrvatskoj kada bi se stvorili povoljni uvjeti za investicije. Izrael je čak i razvio neke vrste povrća i voća. Cherry rajčica je izraelski proizvod. Hrvatski turizam također nije dovoljno iskorišten, ali trebali biste ga učiniti dostupnijim i jeftinijim.

Globalna financijska kriza nije zaobišla nikoga. Kako je utjecala na izraelsko gospodarstvo?
Naravno da kriza nije zaobišla ni Izrael, ali teško je odvojiti psihološke posljedice od stvarnih. Čak i kada se još ništa nije događalo i kada se kriza još nije osjećala ljudi se ponašaju drugačije. Čuvaju svoj novac, prestaju s ulaganjima, oprezniji su više nego inače, ne riskiraju i sve to negativno utječe na ekonomiju. Ali podaci koje sam pokazivao u sklopu predavanja pokazuju da su brojke stabilne, dapače čak i jako dobre. Jedan od glavnih razloga zašto su brojke stabilne i zašto se dobro oporavljamo od krize je činjenica da Izreal nije imao problem s nekretninama. Njihova vrijednost nije pala toliko koliko u drugim državama. Padale su cijene, ali ne toliko da bi to urušilo cijeli sustav. I nismo imali krizu u financijskim institucijama, nije je bilo u bankarskom sektoru, a vlada i banka Izraela nisu činili pogreške nego su se ponašale odgovorne i savjesno. Također nismo mnogo povećavali poreze.

Koji su prioriteti Izraela kada govorimo o gospodarskom ulaganju?
Privatni sektor mnogo ulaže. U industriju najviše, nešto u turizam. Izrael ima ogroman turistički potencijal koji je neiskorišten. Zamislite potencijal Jeruzalema kao kršćanskog grada, no slika nesigurnosti koja je odaslana u cijeli svijet jednostavno predstavlja kočnicu. Istina je potpuno drugačija. Jeruzalem je najsigurnije mjesto na svijetu, pogledajte samo statistiku. Tel Aviv je prekrasan grad s divnom obalom, mnogo mladih ljudi, restorana i kafića. Definitivni bismo trebali više ulagati u turizam ali prvo moramo ulagati u sigurnost i osigurati sigurnost pa tek onda u turizam.

U predavanju ste spomenuli korupciju. Postoji li ona i u Izraelu?
Ne mislim da je korupcija premrežila Izrael u tolikoj mjeri i na nacionalnoj razini. Naravno, kada tajkuni imaju utjecaj na članove vlade to svakako predstavlja jedan oblik korupcije no ne bih rekao da se Izrael bori s korupcijom u tolikoj mjeri da to predstavlja problem za izraelsku ekonomiju.

Suradnja država

Postoji li prostor za zajedničke gospodarske projekte Hrvatske i Izraela?
Naravno, znam da se već nešto ulagalo već u energiju i vodu. Tražimo prilike za investiranje po cijelom svijetu. No, investicijska klima nije najpovoljnija u Hrvatskoj. Kada se to promijeni siguran sam da će mnogo Izraelaca biti zaintersirano za ulaganje u vašu zemlju. Hrvatska je puna monopola i kada se otvori prostor za nove igrače oni će doći. Bit će ih, no to je zadatak političke elite.

(Tena Džodan)

Autor: Poslovni.hr
23. rujan 2011. u 10:00
Podijeli članak —
Komentari (11)
Pogledajte sve

Samo usporedite koliko je slovenski tolar bio depricirao naspram euru, a koliko naša kuna i sve ce vama biti jasno.. Tolar je kontinuirano depricirao dok se naša kuna zadržavala na 7,X.. Vrlo destimulirajuće za naše gospodarstvo, a to je vrlo važno jer jako gospodarstvo bi donijelo i manje zaduživanje stanovništva i onda ne bi imalo smisla pričati koliko kredita imamo u eurima.

@BigBoss, amerikanci upravo jesu deprecirali dolar, vrijedio je vise od jednog eura (2000-2002 godine)! Ali oni to mogu raditi zahvaljuci tome sto se nisu odrekli monetarne suverenosti, odnosno mogu ubacivati novac i istovremeno ga koristiti za optplatu dugova. S druge strane, Europa (ECB) se toga odrekla tako da novac mora privlaciti inozemnim ulaganjima (za svaku clanicu vrijedi isto pravilo). Na tom je tragu i politika HNB-a koja se obavezala na uskladjivanje sa monetarnom politikom Europe, a prije uvodjenja eura. Svicarska je prica za sebe, nezavisna (neutralna) zemlja-banka, privlaci novac iz svih djelova svijeta. Upravo je posljednja mjera svicarske centralne banke pokazala da je monetarno suverena: ubacuje novac na trziste i istovremeno kupuje stranu valutu . Sto se tice tvrdnje da deprecija samo osiromasujue, ta tvrdnja ne stoji, odnosno stoji ako place ne prate deprecijaciju. Ali ako prate, onda deprecijacija ima pozitivan ucinak na izvoz, dok uvoz postaje skuplji.

Ja o vašoj ekonomij inemam pojma, ali mi se čini … On uopće ne kuži da sve što izvezemo počiva na uvozu, pa je apsolutno svejedno koliki je tečaj. Čak i turizam prodajemo izravno u EURima. Nije nama problem u nedostatku stranih ulaganja, nego u totalno rasturenoj industriji, ubijenoj, isisanoj, ižvakanoj i ispljunutoj. Sirovine i energenti nam prolaze izvozno-uvozni postupak (stranci nam ih ponovno prodaju jer su ih dobili jeftinim “zajedničkim ulaganjem”. Banke su tu samo zato da olakšaju transfer stranih dobara – svi tenderi su sa klauzulomo proijeklu. Našu državu većina promatra kao neku neuhodanu okupacionu vlast, koja još nije sigurna što je njeno, a što crkveno i susjedovo. Mislim da Izrae ima barem jednu komparativnu prednost – njihova dijaspora posjeduj glavninu svjetskog kapitala, ao nošto mi nazivamo dijasporom obogati se samo kad jaqmi nešto u domovini.

Ja sam za to da jedna HRK vrijedi 0,013357 Evra.
Ko nekad talijanska lira.
Tako da možemo odma svirat gusle.
Kakva vlast-takav narod-takva i valuta. [bye]

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close