Prema podacima Svjetske banke Srbi u dijaspori godišnje u matičnu državu pošalju 3,6 milijardi eura, što Srbiju svrstava među vrh država po visini doznaka iz inozemstva. Najveći dio tih sredstava zapravo je financijska potpora obitelji u Srbiji ili pak štednja u bankama jer je u Srbiji kamate na štednju do 7 posto.

Rast doznaka
U Bosnu i Hercegovinu je prema podacima Centralne banke BiH, u prvom tromjesečju ove godine iz dijaspore stiglo gotovo 400 milijuna eura odnosno 23 više nego u istom prošlogodišnjem razdoblju.U prvom tromjesečju prošle godine vrijednost doznaka je iznosila oko 370 milijuna eura uključujući i formalnu procjenu dijela transfera koji se dostavljaju neformalnim kanalima. Prije recesije 2007. godine novčane pošiljke iz inozemstva građanima u BiH dosezale su 1,4 milijardi eura. Od toga je nešto više od 700 milijuna primljeno preko banaka i kompanija za transfer novca, dok je ostatak stigao neformalnim kanalima. Doznake su 2004. godine iznosile 1,6 milijardi eura.Prema procjenama izvan Srbije živi oko četiri milijuna Srba. Međutim, svi dosadašnji napori vlasti da ih privole da novac ulažu u poslove kako bi pridonijeli ekonomskom razvoju zemlje nisu dali očekivane rezultate. Slab odaziv dijelom je posljedica dosadašnjih loših iskustava. Primjerice, zanimljiv je slučaj Milana Panića koji je još 1990. godine kupio Galeniku i Srbe Ilića koji je kupio turističke agencije Putnik i Srbijaturist. Obojica su američki državljani što se pokazalo ključnim da se izvuku iz Srbije bez ogrebotina. Panić je poslije višegodišnjeg trajanja spora dobio naknadu od 40 milijuna dolara na ime izgubljene dobiti, a arbitražni sud u Parizu je presudio da Agencija za privatizaciju obešteti Ilića sa 4,5 milijuna dolara zbog poništenog ugovora o kupnji Puntika, dok mu je omogućeno da zadrži vlasništvo u Srbijaturistu. Iako je presuda donesena prije više od tri godine Iliću još nije isplaćen novac, jer Agencija za privatizaciju odbija prihvatiti odluku suda. Sadašnja vlada nastoji opet animirati dijasporu da investira novac u Srbiju. Od početka godine u Srbiju je uloženo 638 milijuna dolara, a vlada je, prilikom kreiranja ovogodišnje ekonomske politike, računala na tri milijarde dolara. Tradicionalni Kongres dijaspore, što se održava jednom godišnje u Beogradu, poslužio je Ministarstvu za dijasporu da predoči brojne projekte, ali cijeli skup je prošao bez zaključivanja konkretnih aranžmana. Pokazalo se da su i dalje “na snazi” loši odnosi srpskih vlasti s iseljenicima. Umjesto ulaganja kapitala sve je više onih koji odlaze iz Srbije “trbuhom za kruhom”.

Nova strategija
Problem je u tome što vlasnici kapitala računaju na pogodnosti koje drugi investitori nemaju. S druge strane od iseljenika se očekuje da imaju razumijevanja za teške financijske prilike u državi te da ulože novac bez jamstva da će ostvariti zaradu. Na prijedlog Ministarstva za dijasporu parlament je donio zakon o dijaspori, kao i novu strategiju. Time se želi prekinuti višedeseljetna politika manipuliranja i “čerupanja” sunarodnjaka. Navedena iskustva Panića i Ilića, govore da ima još onih koji iseljenicima žele prodati “rog za svijeću”.