Indiju se smatra svjetskim centrom za izvoz radne snage i proizvodnim žarištem lijekova široke uporabe. Indija se bogati zahvaljujući računarstvu i farmaceutskoj industriji, odnosno ugledu učinkovitosti koji ta dva industrijska sektora prati. Osim što otvaraju na stotine tisuća novih radnih mjesta kod kuće, te su gospodarske grane pripomogle edukaciji domaće radne snage koja pati zbog raspadnutog sustava visokog obrazovanja.

Konačno, Indijci koji rade u navedenim tvrtkama ispunjeni su samopouzdanjem te se odvažuju na samostalni korak u poslovanju, na početke inovacija koje se sada ukorjenjuju u indijskom gospodarstvu.Dugo je indijska ekonomija bila gladna kapitala, a najnadareniji znanstvenici odlazili su u inozemstvo jer im se u domovini nisu pružale nikakve prilike.Monopolističke tvrtke nikada nisu imale potrebe ulagati u inovacije jer je postojala trajna potražnja za njihovim proizvodima zbog umjetnog manjka koji su stvorile vladine mjere i potezi.Međutim, u posljednjih desetak godina poslovna se stvarnost dramatično izmijenila, kako se i Indija mijenja te pretvara u urbanističku, industrijaliziranu ekonomiju. Tvrtke su primorane ulagati u inovacije čak i na domaćem tržištu zbog sve tankoćutnije potrošačke baze te konkurencije. Jedan takav primjer je tvrtka Tata Motors, proizvođač automobila Nano koji stoji 2500 dolara i koji je iz temelja promijenio automobilski dizajn te ponudio nove načine proizvodnje automobila.Nano tvornice koriste “pametnu” tehnologiju i automatizaciju da bi u stvarnom vremenu upravljale lancima opskrbe i ponude te do maksimuma reducirale potrošnju energije i materijala za vrijeme samog procesa proizvodnje.Indijskim iseljenicima mogućnost povratka kući postaje sve privlačnija zbog ekonomskih problema u razvijenim zemljama, kao i strogih imigracijskih propisa. Vivek Wadhwa, koji se bavi inovacijama, navodi kako je preko 60 posto povratnika u Indiju izjavilo kako su bolje gospodarske prilike bile ključni čimbenik pri donošenju odluke o povratku.Ti pojedinci sa sobom ne donose samo iskustvo i vještinu, već kulturu i profesionalne mreže koje služe kao pokretač inovacija u Indiji. Doista je pomicanje vrijednosnog lanca u ovom smjeru iznimno važno za gospodarstvo koje želi održati zamah rasta i stvoriti nova radna mjesta.

Uvidjevši kvalitetu osoba koje dolaze u Indiju, globalni ulagači smjesta su ih slijedili. Indija nikada ranije nije doživjela dostupnost tolike količine financijski rizičnog kapitala, ali to nije dovoljno, pa se on raširio neravnomjerno. Mnogi ulagači vjeruju da je Indija još uvijek ograničena glede proizvodnih inovacija te oklijevaju poduprijeti poduzeća čije se poslovanje temelji na njima. Umjesto toga, igraju na sigurno i usredotočavaju se na izvozne tvrtke.Kao poduzetnik i ulagač u Indiji, uviđam kako se moja država nalazi na prekretnici. Indija nikada nije uspjela ostvariti svoj potencijal u pogledu komercijalizacije tehnologije, no sada ima zamah, ponajviše zahvaljujući povratku talenata iz inozemstva i rađanju velikog domaćeg tržišta.Shvatio sam kako kompanije koje stvaraju bazu znanja i komercijaliziraju znanstvena istraživanja mogu privući inženjere i znanstvenike iz cijeloga svijeta. Osnivači dvije tvrtke u koje sam uložio su povratnici.Indija ponekad zna biti kaotično i problematično mjesto za poslovanje, a Svjetska banka ustrajno je smješta vrlo nisko na ljestvici država koje su postigle “lakoću poslovanja”.Ukoliko želite otvoriti bankovni račun ili se snaći u labirintu vladinih poreznih i nadzornih ureda, treba vam gomila papirologije, a cijeli postupak zna se protegnuti na nekoliko tjedana. Usprkos tomu, još uvijek ima smisla uložiti u inovacije, ponajviše zbog indijske superiorne učinkovitosti glede kapitala, koja otklanja financijske rizike. Ekonomist Niranjan Rajadhyaksha u svojoj je knjizi “Uspon Indije” (The Rise of India) pokazao kako Indiji za proizvodnju jedne jedinice proizvoda trebaju četiri jedinice kapitala, dok je Kini potrebno pet jedinica.

Tu se nalazi i pouka za vlastodršce – konkurencija glede talenta i kapitala postala je globalna. Države koje potiču otvorenost i slobodu moći će se slobodno natjecati i razvijati, a one koje se izoliraju će zaostajati. Još se puno toga treba ostvariti kako bi Indija počela njegovati takvo okružje. Zastarjeli zakoni o radu koče napredak proizvodnje, a sustav visokog obrazovanja zahtijeva velika ulaganja kojima će se potaknuti njegovo širenje i samostalnost. Indija se brzo odmiče od svoje krute socijalističke prošlosti te priprema za veću otvorenost i slobodu.Stariji kolega, šezdesetogodišnjak, nedavno je primijetio kako je moja generacija Indijaca sretna i blagoslovljena jer je imala priliku izgraditi vlastite tvrtke ni iz čega. Ranije je indijsko gospodarstvo bilo toliko strogo kontrolirano od strane države da je tako nešto jednostavno bilo nemoguće.Vlada može potaknuti poduzetništvo olakšanjem poslovanja, povećanjem pristupa financijama te izgradnjom prijevozne infrastrukure, kao i novih gradova. Indija više ne mora biti samo stražnji ured svijeta. Može postati i pokretač inovacija.

Rajeev Mantri je izvršni direktor ulagačke tvrtke Navam Capital te suosnivač kompanije Vyome Biosciences

Komentare šaljite na intelligence@nytimes.com