U ožujku su lokalne vlasti predstavile novu zračnu luku u Castellónu, gradiću na mediteranskoj obali Španjolske. Zračna luka još uvijek čeka na svoj prvi službeni let. Kako bi opravdao novi projekt, Carlos Fabra, guverner provincije u kojoj se nalazi Castellón, smatrao je da je sad pravi trenutak da se zračna luka pretvori u turističku atrakciju pa su piste 26. lipnja iskoristili za državno prvenstvo u biciklizmu.

Gradnja zračne luke Castellón stajala je 213 milijuna dolara, a nije jedini beskorisni pothvat koji je nagrdio španjolski krajolik. Prva privatna zračna luka u Španjolskoj, u Ciudad Realu, u središnjem dijelu zemlje, pokrenula je stečajni postupak. Diljem zemlje niknule su nove ceste kojima skoro nitko ne prolazi. Drugi projekti preživljavaju samo uz pomoć stalnog javnog financiranja, a i to polako pada u zaborav zbog dužničkih kriza koje potresaju Europu. Zbog domaće krize i pada u građevinskom sektoru u Španjolskoj postoji niz poluizgrađenih ili napuštenih muzeja, stadiona, knjižnica, administrativnih zgrada i trgovačkih centara. U proteklih 18 mjeseci, tijekom krize na tržištu nekretnina, Španjolska je dopustila da joj proračunski deficit naglo poraste usporedno sa svjetskom financijskom krizom. Socijalistička vlada Joséa Luisa Rodrígueza Zapatera lani je uvela stroge mjere štednje koje su smanjile ulaganja u infrastrukturu. Projekti su tako zapeli u poludovršenom stanju, iako je bilo političke volje da se održe na životu. U proteklih dvadeset godina Španjolci su izgradili prometnu mrežu toliko brzo da se s njima rijetko koja europska zemlja može mjeriti. Nakon što je 1992. godine otvorena prva linija superbrzog vlaka između Madrida i Seville, Španjolska je lani nadmašila Francusku i prometnula se u najveću mrežu brze željeznice, koja prekriva preko 2000 kilometara.

Jednako je sjajan napredak zabilježen u cestovnom i zračnom prometu pa su dotad izolirane i siromašne regije također ostvarile značajan gospodarski napredak. Neki stručnjaci smatraju da je španjolski pristup razvoju tijekom uspješnih godina prednost dao brzini, a ne procjeni rizika. “U Velikoj Britaniji pri svakom se projektu svi elementi pokušavaju uključiti prije izvedbe projekta i razmotriti svaki rezervni plan pa zato pregovori traju godinama”, kaže Joseph Santo, direktor španjolske poslovnice konzultantske tvrtke Booz & Company. “U Španjolskoj rade obrnuto. Sve se dogovore u šest mjeseci i onda usput rješavaju ono što iskrsne.” Kako bi prikupila novac vlada je nedavno odlučila privatizirati dio državne infrastrukture, uključujući i dvije najveće domaće zračne luke. Direktori ponajvećih španjolskih građevinskih tvrtki složili su se da se potrošnja otela kontroli i prije krize, ali su previdjeli da će većina građevinskih projekata s vremenom ostvariti zaradu.“Problem je u tome što se takvi projekti dogovaraju u vrijeme kad se sve čini sjajno i nema ni najmanje naznake da će nešto poći po zlu”, kaže Salvador Alemany, izvršni direkto Abertisa, tvrtke sa sjedištem u Barceloni koja se bavi infrastrukturnim menadžmentom. “No treba uzeti u obzir da se sve odvija u gospodarskim ciklusima koji imaju uspone i padove, a ima mnogo autocesta diljem svijeta koje su u početku grcale u problemima.”

Raphael Minder