Reakcija ministrice financija Martine Dalić kojom je munjevito odbacila preporuke MMF-a o internoj devalvaciji, konkretno smanjenje plaća u javnom sektoru, predizborna je a ne ekonomska retorika. Sukus je to reakcija ekonomista dan nakon što je ministrica priopćenjem odbacila poziv da se veća konkurentnost treba tražiti u snižavanju plaća i cijena.

Premda Dalić priznaje da Hrvatska u prosjeku ima veće plaće i trošak rada u odnosu na nove članice EU, osim Slovenije, što posljedično znači nižu konkurentnost i mogućnost rasta, poručuje da kompetitivnost treba drugdje tražiti. Više plaće su, smatra Dalić, “strukturno obilježje gospodarstva zbog kojeg MMF vjerojatno vidi smanjenje plaća kao nužan element povećanja konkurentnosti. Ne slažemo se s ovakvim zaključkom jer budućnost hrvatskog gospodarstva ne vidimo u konkuriranju kroz jeftinu radnu snagu”. Put k povećanju konkurentnosti nalazi se u smanjivanju prepreka investitorima, učinkovitoj javnoj upravi te ograničavanju državne potrošnje i boljoj poduzetničkoj i investicijskoj klimi, nabrajaju iz Ministarstva financija.Daleko od predizborno obojenih izjava iz Vlade, ekonomistima su (pre)visoke plaće u odnosu na BDP per capita ekonomska devijacija. “Smiješna je izjava da ne trebamo konkurirati kroz jeftinu radnu snagu. To implicira da smo izuzetno kvalificirani radnici koje treba platiti, što opovrgavaju popisi stanovništva i prosječna obrazovanost”, kaže Maruška Vizek s Ekonomskog instituta, uz naglasak da je reakcija ministrice očekivana zbog izbora. “Više plaće i cijene posljedica su sive ekonomije i dogovornog poslovanja s državom. Također, u nizu sektora plaćamo monopolističke ili oligopolne cijene; poput telekomunikacija, energetike, većine transporta i bankarstva. Na kraju dana čitavo gospodarstvo plaća što manjina stavi sebi u džep”, potcrtava Vizek. Premda razumiju stav ministrice zadužene za državnu blagajnu, poslodavci ponavljaju da su davanja za plaće previsoka u odnosu na iznos koji dođe do radnika. “Cijena rada je skupa, ali je i produktivnost rada niska. Problem je društva što svi smatraju da su jednom donesena prava zauvijek zagarantirana”, kaže Ivan Miloloža iz HUP-a. No, da se izbor ne treba svesti na dva ekstrema: rušenje plaća ili tečaja, već da je plovidba između ‘Scile i Haribde’ moguća, smatra konzultant Mladen Vedriš. “Moguće je dizati produktivnost nizom mjera uz istodobno prilagođavanje tečaja. Primjerice, cijena benzina godišnje varira 15-ak posto i da se tečaj prilagodi par postotaka, ne bi se ništa tektonski dogodilo”, kaže.

Više plaće i cijene posljedica su sive ekonomije i dogovornog poslovanja s državom
M. Vizek, EIZG

Troškovi rada su visoki, ali do radnika malo dođe zbog davanja državi
I. Miloloža, HUP