Za cesiju nije bitna pravna osnova tražbine
Prema stavu Visokog trgovačkog suda br. Pž-3105/93, nepravilna primjena materijalnog prava izražena je u stajalištu prvostupanjskog suda, da je uvjet pravovoljanosti ugovora o cesiji obavijest dužni­ka o izvršenoj cesiji tj. obavijest o tome da je sklopljen pravni posao s kojim je do sada postojeći vjerovnik prenio svoju tražbinu, koju ima prema dužni­ku na drugu osobu kao novog vjerovnika. Ispunjenje izvršeno prije obavijesti o ustupanju pravovaljano je i oslobađa dužnika obveze, ali samo ako nije znao za ustupanje, jer u suprotnom obveza ostaje i on ju je dužan ispuniti primatelju, kako je to propisano u 61. 438. st. 2. Zakona o obveznim odno­sima. Iz te odredbe proizlazi da bi se tuženik mogao osloboditi obveze, ako dokaže da je platio paduzeću “El.” pod uvjetom da nije znao za ustup. Za ugovor o cesiji nije bitno koja je činjenična i pravna osnova tražbine, ali je bitno da tražbina postoji. Prema tome obavijest o izvršenom ustupanju dužni­ku u smislu 61. 438. st. 1. ZOO-a nije bitna za pravovaljanost ugovora o cesiji, ali je bitna za sadržaj pravnog odnosa između dužnika i ustupitelja.”

Ugovor može pobiti samo ugovorna strana
Prema stavu Visokog trgovačkog suda br. Pž-1037/93 tražiti da se ugovor poništi može samo ugovorna strana u čijem je interesu pobojnost ustanovljena pa, slijedom toga, nije aktivno legitimirana treća osoba koja nije stranka iz ugovora. Sud nalazi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe materijalnog prava koje se tiču poništaja ugovora. Prema odredbi čl. 111. Zakona o obveznim odnosima ugovor je pobojan kad ga je sklo­pila strana ograničeno poslovno sposobna, kad je pri njegovu sklapanju bilo mana u pogledu volje strana te kad je to Zakonom određeno.

Odgovara: M. Ljubenko, dipl. iur

Pitanja vezana za pravnu tematiku šaljite na redakcija@poslovni.hr s napomenom za rubriku pravo