Pjesma kaže kako samo Bog može stvoriti stablo. No znanstvenici danas rade na umjetnom lišću koje će proizvoditi gorivo izravno iz sunčeve svjetlosti, vode i ugljičnog dioksida, baš kao pravo lišće. Jednoga dana, ovo bi novo lišće moglo grijati kućanstva i služiti kao pogonsko gorivo za automobile.

“Ako može priroda, možemo i mi”, rekao nam je profesor kemije Gary Brudvig s Yalea, koji se bavi proučavanjem fotosinteze, procesa kojim biljke pretvaraju i pohranjuju energiju sunca. “Želimo iskoristiti prirodna načela za izradu umjetnog lista”, rekao je te dodao kako istraživačke skupine već rade na toj ideji. Umjetno lišće vjerojatno će biti izrađeno od tankih listova plastike obloženo materijalom koji upija svjetlost te rašireno preko polja. Upijat će sunčevu svjetlost i paru te proizvoditi, primjerice, vodik ili metanol.“Nadahnuće za umjetno lišće dobili smo od pravog lišća, ali ono neće izgledati jednako”, objasnio je Nathan S. Lewis, profesor kemije pri Kalifornijskom tehničkom institutu u Pasadeni. On je na čelu projekta umjetne fotosinteze koji će trajati pet godina, a koji je od američkog ministarstva za energiju dobio subvenciju od 122 milijuna dolara.Brudvig kaže kako umjetno lišće nije novina u laboratorijima, ali da su dosadašnje inačice bile preskupe, prekrhke i neučinkovite te da zbog toga nisu uspijevale konkurirati sustavima fosilnih goriva.“Okupit ćemo najbolje zamisli iz cijeloga svijeta i spojiti ih u sustav koji će upijati potrebnu količinu sunčeve svjetlosti za proizvodnju goriva.”Jedan od kreatora umjetnog lišća, profesor energetike s počasnom titulom, Daniel Nocera s MIT-ja, želi započeti tako što će ih postaviti na krovove kuća u nekim državama u razvoju.“Naš je cilj da svaki dom postane svoja vlastita pogonska jedinica”, objasnio je.Nastavio je rekavši kako se lišće izrađuje od jeftinih materijala i radi na običnu vodu. Demonstrirao nam je postupak na primjeru tankog komada silikona otprilike veličine igraće karte.

Silikon je bio obložen katalizatorom, kojeg je Nocera izradio sa svojim timom, a koji ubrzava rastavljanje vode na kisik i vodik.“S jedne strane silikona izlazi vodik, a s druge kisik”, objasnio je Nocera.Katalizator se nalazi na samom silikonu, pa stoga za rastavljanje vode na vodik i kisik nisu potrebne žice, baš kao ni u standardnim fotovoltaičnim stanicama. Nije potrebna ni membrana. Nocera planira koristiti vodik kao gorivo.Njegov sustav usmjeren je na kućanstva sa skromnijim energetskim potrebama, a jedna od prednosti jest što voda koja se raspada na vodik i kisik ne mora biti čista.Daniel R. Gamelin, profesor kemije na Sveučilištu u Washingtonu u Seattleu rekao je: “Ljudi u zemljama trećeg svijeta tako mogu stvoriti vodik točno na mjestu na kojemu ga žele upotrijebiti.”Godine 2008., Nocera je osnovao tvrtku Sun Catalytix u Cambridgeu u Massachusettsu, u koju su između ostalih uložili i Polaris Venturs Partners te indijska kompanija Tata Group. Izjavio je kako njegovi partneri iz tvrtke sada rade na razvoju komercijalne uporabe te tehnologije.Brudvig s Yalea smatra da bi ovakvi sustavi mogli promijeniti svijet. “Trenutno nemamo sustav za fotosintezu koji se može komercijalno koristiti, a koji bi konkurirao fosilnim gorivima. No razvoj takvog jednog sustava od središnje je važnosti ukoliko se želimo prebaciti s ekonomije fosilnih goriva na ekonomiju obnovljive energije.”

Anne Eisenberg