Vjerovnik prvo namiruje trošak
RH br. Pž-1180/98 prvostupanjski sud zauzeo je pravilno pravno stajalište glede primjene odredbe čl. 313. Zakona o obveznim odnosima (ZOO) za slučaj djelomičnog podmirenja dospjele novčane obveze. Žalitelj se pogrešno poziva na odredbu čl. 312. Zakona o obveznim odnosima kada cijeni da nije postojalo pravo na uračunavanje uz obrazloženje da je prilikom podmirenja duga prijebojem označeno na virmanu da se takvom uplatom podmiruje glavnica. Točno je, naime, da je čl. 312. ZOO-a propisano da kad između istih osoba postoji više istorodnih obveza, pa ono što dužnik ispuni nije dovoljno da bi se mogle namiriti sve, onda se, ako o tome ne postoji sporazum vjerovnika i dužnika, uračunavanje vrši onim redom koji odredi dužnik najkasnije prilikom ispunjenja. U odnosu na tu odredbu odredba čl. 313. ZOO predstavlja specijalnu odredbu koja ureduje red na­mirenja kada dužnik pored glavnice duguje i kamate i troškove. Ta odredba uredila je način namirenja tražbine za slučaj konkurencije glavnog i sporednog potraživanja. To što je dužnik prilikom podmirenja obveze naznačio da prije plaća glavnicu ne oduzima pravo vjerovniku na primjenu citirane odredbe.”

Zbog prvokupa ne može se pobijati ugovor
Prema stavu Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-3856/2000 prvostupanjski sud nije vodio računa o tome jesu li tužitelji legitimirani zahtijevati poništenje pobojnog ugovora. Za razliku od ništetnih ugovora kod kojih svaka zainteresirana osoba može zahtjevati poništenje ugovora, poništenje pobojnog ugovora može zahtjevati ugovorna strana u čijem interesu je pobojnost ustanovljena. U konkretnom slučaju tužitelji traže poništaj ugovora u kojem nisu ugovorne strane te nisu legitimirani tražiti poništaj takvog ugovora.

Odgovara: M. Ljubenko, dipl. iur

Pitanja vezana za pravnu tematiku šaljite na redakcija@poslovni.hr s napomenom za rubriku pravo