Usred Virovitice, tristotinjak kilometara od najbliže morske luke, već nekoliko godina postoji pravo malo brodogradilište. Za tu je virovitičku atrakciju glavni i odgovorni “krivac” Tomislav Matasić, vlasnik brodogradilišta, odnosno tvrtke Enavigo, čovjek još od djetinjstva fasciniran brodovima. “Kako to brodogradilište, pa usred Virovitice, i to par milijuna godina nakon što je nestalo Panonsko more?”, našali smo se s Matasićem, svjesni da je ovo pitanje, kao i nekoliko njegovih “konkurenata” koji se istim poslom bave u unutrašnjosti Hrvatske, čuo bar stotinu puta. “Da mi je deset kuna za svaki puta kad su me to pitali”, sa smijehom odgovora virovitički “jahtaš”, a potom kreće u ozbiljno pojašnjenje.

Nova vremena i stari brodovi
“Naučili smo da se brodovi oduvijek rade na moru. To je u Hrvatskoj tradicija, ali danas su neka druga vremena. Drugi vjetrovi pušu i tehnologija nam dopušta da brodove pravimo i daleko od mora”, odgovara i dodaje da se ne ubraja u velike, pa ni srednje brodograditelje i da mu je upravo to cilj. Do sada je prodao skromnih pet brodova, za koje će reći da su vrhunske kvalitete, gotovo u potpunosti ručno napravljeni i, što mu je najvažnije, u cjelosti od drva. Kada razmišlja, kako je došao na ideju o brodograditeljskom biznisu, ovaj inžinjer strojarstva, otići će daleko u prošlost i prisjetiti se da je još kao dijete obožavao oblikovati stvari. “A brodovi …”, zaneseno,govori, “brodovi su poslastica”.Međutim, da bi se upustio u ovaj posao, trebalo je ispuniti neke preduvjete. Naime, prva njegova tvrtka Technopartner, već 19 godina proizvodi strojarske elemente, ponajviše za njemačku kompaniju MAN, koja osim kamiona ima jaku proizvodnju tiskarskih strojeva. Ta je Matasićeva tvrtka i danas vrlo uspješna i u Hrvatskoj je zaposlila desetak kooperanata. Tako je 2009. imala prihod od 600 tisuća eura, ostvarenih u izvozu, što je lani povećala na 750 tisuća, a ove godine bi trebalo biti probijeno i milijun eura. Pored nje pokrenuo je i tvrtku za proizvodnju namještaja, Paneli Matasić. Kada su obje tvrtke stale na noge i njihova se proizvodnaj ustalila, tek tada se Matasić, a bilo je to 2005. godine, posvetio svojoj ljubavi – brodovima.

“Kad sam si osigurao egzistenciju, tada sam si rekao – e sad si mogu priuštiti profesionalno brodogradilište”, objašnjava i sjetno napominje da mu je to životna okupacija. S obzirom na to da je brodogradnju Matasić pasionirano pratio desetljećima, krenuo je s projektom koji ga je osobno oduševio. Bila je to ideja koja će se pretočiti u Enavigo Cutter, inačicu tradicionalnih britanskih brodova, koji su kroz kanale Otoka pilotirali velikim brodovima. Protekle su pune tri godine dok s dvojicom suradnika nije uspio zgotoviti prvi brod, sveukupne duljine 12,5 metara i širine tri i pol metra, te ga porinuo u more. Nije mu, kaže, bilo teško ni kada se po prvi put udaljenost mora pokazala kao otežavajući faktor, pa je platio 25.000 kuna za specijalni transport do biogradske luke, u kojoj su se kasnije otisnuli i svi njegovi brodovi. Za prvi “cutter” utrošeno je čak 15.000 radnih sati, a sada je proizvodnju jednog primjerka sveo na “samo” 10.000 radnih sati.

Posao za ratnu mornaricu
“Teško je, znate, sve se radi ručno i s drvetom, ali na taj način razvijamo kvalitetu svoga proizvoda”, smatra Matesić, kojeg su, kako kaže, malo čudno gledali, kada je tražio radnike za brodogradilište u Virovitici. Danas ima osam zaposlenih radnika, a uspostavio je i zastupništvo u Velikoj Britaniji, gdje je prodao dva svoja “cuttera”. Treći, ujedno i posljednji proizvedeni, otišao je na jug i njegov je vlasnik iznimno zadovoljan s kupljenim brodom, čija osnovna cijena stoji 200.000 eura, a ovisno o opremi koja se ugrađuje u interijer cijena može bitno narasti. “Prvi je bio odličan, ali ipak smo otkrili neke sitnice koje se mogu još poboljštati, na drugom smo primijetili i još pokoji detalj, a treći je ispao savršen”, kaže Virovitičanin, objašnjavajući da bi sličan brod u Europi koštao znatno više. Uz kvalitetu, cijena je drugi kriterij s kojim namjerava biti konkurentan. “Istočna smo zemlja i zato moramo imati cijene prihvatljive Zapadu. Ciljamo da nam cijene budu bar 20 posto niže”, razmišlja vlasnik Enaviga, čvrsto se naslanjajući na već prepoznatljivu konstukciju sljedećeg broda. Ipak, tvrtka je konkurentna i u Hrvatskoj, a prije dvije godine na natječaju dobila je gradnju dva manja broda za potrebe Ministarstva obrane, a radilo se o školskim brodicama za veslanje i jedrenje. U Enavigu su posebno zadovoljni što su usprkos složenoj kontroli, odradili posao bez ijedne zamjerke.

S ponosnom se Matasić prisjeća kako su u splitskoj Lori na tzv. recovery testu, brod okrenuli na jarbol i bez problema ga vratili natrag. Tehnologija gradnje nije jednostavana, uvjerit ćemo se dok nas vlasnik vodi kroz brodogradilište i detaljno nam pokazuje fazu pa fazu. Dok objašnjava postupke pripreme, izgradnje postolja, stavljanja u vagu, letvanja, polaganja mahagonija, pa mješanja slojeva s epoksidnom smolom, kitanja, bojanja i okretanja s postolja, iščitava se potpuna Matasićeva zaljubljenost u brodove. Tek kad se napravi sve nabrojano, uz napomenu, da smo pojedine dijelove procesa nismo ni spomenuli, kreće teži dio posla, jer radovi izvana puno su lakši nego unutrašnji i otprilike su tek 20 posto postupka gradnje. Radnici užurbano rade. Svaki je zaokupljen svojim poslom i na naša pitanja kako se snalaze u ovoj ulozi, “panonski mornari” uglavnom, sa smijehom, odgovaraju – bez problema. Izlazimo iz brodogradilišta, kojom dominira golema kranska dizalica, na prostranu parcelu koju je Matasić ranije kupio namjeravajući se širiti i tu se ukazuje još jedna prilika da nam ispriča svoju poslovnu filozofiju. “Nama nije pretjerano zanimljivo domaće tržište, pogotovo jer su nas obeshrabrile one trošarine. Pored toga pucamo na srednju klasu, a toga u Hrvatskoj gotovo da nema”, uvjeren je, baš kao što je siguran da je gospodarska kriza na izdisaju i da 2011. godina itekako obećava.

Kreću i motorni brodovi
To će biti i godina kada će Enavigo napraviti povijesnu prekretnicu, jer će se brodogradilište upustiti u izgradnju svog prvog “motornjaka”, kojeg je za tvrtku osmislio jedan kanadski dizajner. Riječ je o jahti za krstarenje s motorom od 260 konjskih snaga, nešto većih dimenzija nego što je “cutter”, s dvije kabine. Radni naziv je Enavigo Power 39, a “radna” cijena 350.000 eura. Predviđaju da će za gradnju ovoga broda trebati 12 mjeseci rada, a u igri su sve vrste drva kojima su se do sada služili – tikovina, cedar, oregonski bor i hrast. Sve osim hrasta se uvozi, a prema okvirnoj procjeni 90 posto i ovoga broda, kao i njegovih prethodnika, bit će napravljeno od uvoznih materijala. “To će nam sigurno donijeti nove kupce”, optimističan je Matasić dok nam pokazuje nacrte novog ljubimca. Kako stvari za sad stoje, projekt neće krenuti prije ljeta, što znači da će jedreći Jadranom imati prilike još mnogo razmišljati o svom brodu, jer, kako kaže, tek kada jedri, misli su mu potpuno posvećene brodovima.