Prije dvije godine Poslovni dnevnik prvi je objavio priču o uspjehu tvrtke Pet minuta. Ove je godine pak mlada zagrebačka tvrtka koja razvija društvene mreže i mobilne aplikacije te svoje usluge uspješno izvozi postala hit na Microsoftovoj konferenciji Windays u Rovinju.

Nažalost, fascinacija njenim uspjehom podjednako je površna kao i fascinacija pameću generacija naših mladih matematičara i informatičara. Političari kao i gospodarstvenici koji uživaju monopol bi ih najradije potapšali po glavi, uslikali se s njima za novine i televiziju, a poslije ih brzo zaboravili. Zato je tvrtka Pet minuta endemska biljka. Ona je dokaz da netko živim čudom ovdje ipak može uspjeti. No, to nije pravilo već izuzetak.Problem je u tome što hrvatski investicijski ekosistem ne pruža zaštitu malim i manjinskim ulagačima, što u njemu ne funkcioniraju cijeli segmenti i što dosta segmenata tog ekosistema niti nema. U praksi to znači da su osnivači tvrtke Pet minuta Saša Šarunić i Vedran Marohnić podigli svoj biznis isključivo vlastitim kapitalom. Sve što su od hrvatskog investicijskog ekosistema vidjeli bio je Bicro, vladina agencija koja im je vizionarski pomogla razvoj sa 1,7 milijuna kuna i interes pokojeg fonda da ih kupi. U kalifornijskoj Silicijskoj dolini ili indijskom Bangaloreu uspjeh takvih tvrtki daleko je od te razine slučajnosti.