Doba javnih muzeja i galerija pripada prošlosti, dok je budućnost umjetnosti u privatnim rukama, ocjenjuje Financial Times. Čini se da je tako i u Hrvatskoj u kojoj je nedavno u Zagreb iz Samobora preseljen Muzej Marton, a uskoro se otvara i muzej Tomislava Klička, vlasnika tvrtke Filiptrade, koji je jedan od najznačajnijih kolekcionara suvremene umjetnosti. U svijetu je skupljanje umjetnina jedan je od najskupljih i najekskluzivnijih hobija, rezerviranih samo za milijardere – pripadnike plemstva, bogate nasljednike i krupne industrijalce. Svjetski bogataši imaju sredstava o kojima javne ustanove pogođene štednjom mogu samo sanjati.

Radovi velikih imena kao što su Mark Rothko, Andy Warhol, Jean-Michel Basquiat, Richard Prince, Jeff Koons, Jackson Pollock ili kontroverzni Damien Hirst dostupni su samo uskom krugu onih koji se kupaju u blagu. Tajkuni svojim privatnim galerijama i muzejima pokazuju koliko novca imaju a usput kupuju ulaznicu u krug intelektualne elite, ali običnim ljudima omogućuju da uživaju u ujmetninama. Tako je službeno najbogatiji čovjek na svijetu, telekomunikacijski tajkun Carlos Slim Helu, početkom ožujka u zapadnom dijelu Ciudad de Mexica otvorio svoj kolosalni Muzej Soumaya sa 60.000 umjetnina. Politička i umjetnička elita Amerike pohrlila je na otvaranje muzeja, koji je Slim nazvao po svojoj supruzi, preminuloj 1999. U fantastičnoj kolekciji nalaze se slike Rubensa, El Greca, Murilla, Moneta, Renoira, Degasa i nekoliko Rodinovih skulptura. Muzej se nalazi u aluminijem obloženoj zgradi asimetričnog oblika, koju je dizajnirao Slimov zet Fernando Romero. Ulaz u muzej je besplatan, jer bogataš težak 74 milijarde dolara nema razloga za cicijašenje.

Amerikanci troše najviše
Amerikanac Steve Cohen, menadžer hedge fondova i osnivač SAC Capital Advisorsa, pripada desetorici najvećih investitora među kolekcionarima zadnjeg desetljeća. Od 2002. svake je godine upao u Top 10 najizdašnijih kupaca umjetnina po magazinu Art News, a New York Times je procijenio da je u umjetnička djela uložio 700 milijuna dolara. Među majstorima s kojima se Cohen ponosi su Munchova “Madonna”, Van Goghova “Mlada seljanka” i Gauguinovi “Kupači”. No, najsvijetlije točke Cohenove kolekcije su dva platna Willema de Kooninga, “Policijska gazeta” i “Žena III”, za koje je platio glazbenom magnatu Davidu Geffenu zbirnih 202 milijuna dolara i kontroverzno djelo Damiena Hirsta “Fizička nemogućnost smrti u umu nekog živog” – truplo morskog psa u formaldehidu, koje je nabavio od Charlesa Saatchija. Građevinski investitor Steve Wynn u zadnjih se desetak godina probio u vrh američkog kolekcionarstva spektakularnim kupovinama za svoju privatnu galeriju u Casinu i hotelu Bellagio u Las Vegasu, inače jednom od njegovih projekata. Najprivlačniji elementi Wynnove kolekcije su rani Rembrandtov autoportret, “Gospa od Zdravlja i Sveti Juraj” od Josepha M. W. Turnera te djela majstora klase Moneta, Van Gogha i Picassa. Wynn se riješio dijela svoje zbirke prodavši jednog Van Gogha i Gauguina Steveu Cohenu. Jedno je remek djelo, Picassov “San”, oštetio nehotičnim pokretom baš prije no što je trebala biti realizirana prodaja Steveu Cohenu za 139 milijuna dolara. Pokazujući sliku prijateljima, lamatao je rukama i laktom napravio 15 centimetara dugu razderotinu na platnu. Popravak je koštao 90.000 dolara, nakon čega je djelo procijenjeno na “skromnih” 85 milijuna dolara, dok je prodaja otkazana.Privatna kolekcija Davida Geffena možda je jedina koja se može usporediti s Wynnovom i Cohenovom. Geffen, osnivač fenomenalno uspješnih glazbenih i filmskih kompanija, vlasnik je remek djela nekoliko najcjenjenijih umjetnika druge polovice 20. stoljeća. Dva je od svojih najprestižnijih eksponata prodao – “Ženu III” Willema de Kooninga Steveu Cohenu za 137,5 milijuna dolara te “Broj 5” Jacksona Pollocka tajnovitom meksičkom financijeru Davidu Martinezu za 140 milijuna dolara, što je po New York Timesu do danas najviša cijena postignuta za sliku. Martinez je naknadno preko odvjetnika opovrgnuo da je vlasnik “Broja 5”, tako da je službeno sudbina ovog cijenjenog apstraktnog djela nepoznata.

Europljani štedljiviji na umjetnosti
Nakon što je pomagao javnim muzejima u Los Angelesu i okolici, građevinski milijarder i dobrotvor Eli Broad, utemeljio je vlastiti muzej u Bunker Hillu, starom dijelu Los Angelesa. Zgrada, po dizajnu njujorškog arhitektonskog studija Diller Scofidio + Renfro, ima smjeli izgled dostojan ove zadivljujuće kolekcije. Djela obuhvaćaju 2000 radova, među kojima su zastupljeni autori poput pop-artista Andyja Warhola, Roya Lichtensteina, Edwarda Rusche, Jaspera Johnsa i Roberta Rauchenberga. Marketinški mag Charles Saatchi desetljećima je vodeći pokrovitelj britanskih umjetnika mlađe generacije. Agilni se kolekcionar nedavno uselio u nove prostore kraj Sloane Squarea, nedaleko svog doma u raskošnoj četvrti Belgravia. Ranije je zbirku držao u preuređenom skladištu mlijeka u sjevernom Londonu te u zgradi Gradskog savjeta šireg Londona na južnoj obali Temze. Nova je galerija luksuzna i prostrana, što dokazuje da su nekadašnji drski buntovnici suvremene umjetnosti postali vladajuća garnitura. S obzirom na njen naglasak na suvremenoj umjetnosti, stručnjaci Saatchijevu zbirku nazivaju “ne najboljom kolekcijom današnjosti, ali možda budućnosti.”

Galerija u palači Grassi
Drugi veliki britanski kolekcionar je Frank Cohen, osnivač lanca trgovina pribora za male kućne popravke, čija je zbirka suvremenih djela smještena u jednostavnom, skromnom industrijskom okruženju blizu Wolverhamptona. Dva Francuza iz carstva luksuzne robe – Francois Pinault, osnivač PPR-a te Bernard Arnault, predsjednik i izvršni direktor LVMH-a, desetljećima grade opsežne kolekcije suvremene umjetnosti. Pinault je u 30 godina skupio preko 2450 radova moderne i suvremene umjetnosti, a od 2006. izbor od 200 djela iz kolekcije izložen je u raskošnoj palači Grassi, kraj Canala Grande u Veneciji. Izloženi autori uključuju Marka Rothka, Damiena Hirsta, Jeffa Koonsa i Lucija Fontanu. Grčka brodograditeljska obitelj Niarhos posjeduje upečatljivu zbirku impresionističkih i modernih umjetnina, a prednjači Filipos Niarhos, sin osnivača dinastije, Stavrosa. Kolekcija obuhvaća tri remek djela Vincenta van Gogha, među kojima je “Portret trgovca bojama Perea Tanguya”, zatim Gauguinove cijenjene “Jahače na obali”, Picassov autoportret “Ja, Picasso” te El Grecovu “Pieta”. U novije je vrijeme Niarhos pridodao zbirci radove suvremenih autora poput Warhola i Jean-Michela Basquiata.

Abramovičevo čudo na otoku
Među najrastrošnijim privatnim kolekcionarima su ruski naftni milijarder Roman Abramovič i njegova djevojka Darija “Daša” Žukova. Abramovič je kupio radove Francisa Bacona i Luciana Freuda, navodno u jednom danu spiskavši 120 milijuna dolara. Vlasnik Chelseaja prošlog je prosinca uložio 400 milijuna eura u kupovinu otoka Nova Nizozemska u rijeci Nevi usred St. Peterburga, s namjerom da na mjestu gdje su nekoć bili vojna baza i brodogradilište izgradi muzejski kompleks. Nabavku spomenutog otoka Forbes je postavio na prvo mjesto najvećih kupovina 2010. Fakultetski obrazovana Darija Žukova je pak od svog Garažnog centra za suvremenu kulturu u Moskvi napravila jedno od najzanimljivijih stjecišta poklonika umjetnosti u svijetu. Centar je smješten u bivšem autobusnom spremištu, a u njemu su izložena modernistička i suvremena ruska djela.

Ekscentrik i kockar Walsh

“Stroj za izmet” je zvijezda muzeja
Ekscentrični australski bogataš David Walsh, koji se obogatio znanstveno razrađenim sustavom klađenja na konjičke trke i druge sportove, krajem je siječnja otvorio Muzej stare i nove umjetnosti (MONA) kraj Hobarta na Tasmaniji. MONA je obnovljena verzija Walshovog Muzeja antikviteta, koji je djelovao od 2001. do 2007. Walsh muzej zove “hramom svjetovnosti”, a izlaže brojna prijeporna djela poput “Kloake” belgijskog konceptualnog umjetnika Wima Delvoyea. Radi se o napravi u čiji se gornji otvor umeću prehrambeni proizvodi koji prolaze kroz proces “probave” i izlaze kroz donji otvor nalikujući na – izmet.

Građevinska industrija

‘Povjerenje investitora gradi se poštivanjem obveza, kvalitetom izvedbe i dobrom komunikacijom’

promo

HEP – čuvar industrijske kulturne baštine Hrvatske