Najsvježiji pokojnik je riječki sportski dnevnik koji je tržištu isporučen 3. prosinca 2009. godine s namjerom da konkurira jednim jedinim konkurentom, Sportskim novostima u izdanju EPH. Nakon 460 otisnutih brojeva u dnevnom ritmu Uprava je zaustavila rotacijske strojeve i zahvalila se uposlenicima i honorarnim suradnicima uz objašnjenje da su troškovi obilato nadmašili skromne prihode. Diskretno su lansirane najave kako će nekolicina ljudi biti zadržana u pogonu, jer se krajem travnja započinje sa inkarnatom – tjednim sportskim podlistkom Novog lista.

Raskošna kampanja nije pomogla
Bivši sportski dnevnik je pokrenula tvrtka Nova revija d.o.o., skupina najpouzdanijih operativaca riječkog Novog lista. Usred ‘’dugog marša’’ novinara prema Zavodu za zapošljavanje, ambiciozni Riječani su se otisnuli u neizvjesnu pustolovinu s sportskim dnevnim listom. Kaotični prvi broj, kojem je prethodila raskošna promotivna kampanja u korporacijskom Novom listu ali i prije centralnog Dnevnika, pripreman je mršavih dvadesetak dana, pa je u novinama ‘’osvježavajućeg imidža’’ dominirala stara tema o sumnjivim okolnostima Croatijinog osvajanja titule nogometnog prvaka u proljeće 1999. Tu su temelji za agoniju su bili postavljeni. Ipak, bilo bi pogrešno reći da se novine nisu razvijale po svim uzusima profesije. Krenulo je nabolje kad je Drenjak ubrzo sklonjen, a u fotelju glavnog urednika gurnut Kristijan Sirotich. Vrijedni novi šef, kojeg kolege zbog rudarskog rada oduvijek nazivaju ne Sirotich već po udarniku Aliji Sirotanoviću, je zapeo i uz pomoć svojih Riječana te Zagrepčana, predvođenih Marinom Šarecom i Tomom Ničotom, počeo raditi sve privlačnije novine. Uz list po cijeni od pet kuna i uz dobar slogan ‘’novine za 5’’ čitatelje se nerijetko darivalo DVD-ima sportskog sadržaja, no palac publike je već bio okrenut prema dolje. Osim kupaca Sportplusu su se počeli zahvaljivati i suradnici jer im nisu najbolje legla kašnjenja honorara, prijevod ugovorene neto svote u bruto.

Siroticha prozvali Sirotanović
Ključno pitanje nije zašto su te novine propale, već zašto su uopće pokrenute, pa nisu izostale niti teorije urote. Sam termin kraja kalendarske godine ‘’teoretičare’’ asocira na čišćenje poslovne bilance Novog lista i reinvesticijski ciklus. Iz ogromnoh financijskoih podviga s više stotina redakcijskih kvadrata u Rijeci i Zagrebu te skupe informatičke opreme neke analitičare vodi prema zaključku da je u najveću domaću luku uplovila vreća blaga iz nekog EU fonda za razvoj demokracije i civilnog društva. Najotrovnija je teorija kako je Sportplus osnovan kako bi Novi list pod istim krovom imao dobro sakrivenu poslovnu platformu za fiskalne akrobacije i ‘’posudim ti – posudiš mi’’ kombinacije a istovremeno i alat za uvođenje reda u matičnoj redakciji. Možda će se nešto više doznati na suđenju petrokemijskom magnatu i izdavačkom tajkunu Robertu Ježiću.

Investicija

Stvaranje (pre) velike redakcije
Premda su se iskusni izdavači čudili investiciji u vremenu kad se spašavaju matične redakcije, ekipa na čelu s glavnim urednikom Goranom Drenjakom i direktoricom Natašom Mijačikom u ekspresnom je roku sastavila redakciju čiji broj je od racionalnih dvadesetak novinara narastao do 60-tak na platnom spisku.