Umrežavanjem radiostanica njihovi vlasnici pokušavaju u ova teška vremena za medije doći do većeg broja oglašivača. Matematika je prilično jasna, ako postoji mogućnost da oglas čuje veći broj ljudi, veći su i izgledi da se dobije oglas velikih kompanija koje su u pravilu zainteresirane isključivo za oglasni prostor u nacionalnim medijima. No, kako u Hrvatskoj djeluje čak 167 radiostanica (bar ih je toliko pobrojano na internetskim stranicama Agencije za elektroničke medije), jasno je da ne mogu sve biti članice neke mreže.

Neke od njih su izvan mreža svojom voljom, no neke bi vjerojatno rado postale dio kakve mreže, ne bi li bar tako došle do ponekog oglasa u ovo, za medije, sušno vrijeme. To, u pravilu, ovisi i o terenu kojeg pojedini radio pokriva. Naime, stanice koje pokrivaju dobro naseljena mjesta ili barem ona s razvijenim poduzetništvom mogu si dopustiti luksuz i neumrežene razvijati vlastiti program, dok one u slabije naseljenim područjima teško opstaju ne uspiju li se uhvatiti u kakvu mrežu.Radio Samobor spada u prvu skupinu jer osim samoborskog kraja pokriva i Zagreb, pa im pridobivanje oglašivača ne predstavlja toliki problem kao kolegama čiji su odašiljači znatno južnije. “Ne želimo se umrežavati jer smatramo da je to gubitak osobnog identiteta i da bismo time više izgubili nego što bismo obogatili svoj program”, kaže Mislav Maroević, direktor i vlasnik Radija Samobor, dodajući da razumije kad radio u siromašnijim sredinama pokušava pronaći spas u umrežavanju, ali smatra da će ga upravo to uništiti. “Što znači da pet sati dnevno svirate isti program? Osim toga, kakav je omjer podjele prihoda u mreži? Najjači predvodi, a pretpostavljam da manjima dijeli tek mrvice. Naš je stav da ostanemo autonomni i radit ćemo sami dok god budemo mogli. Ne zanima nas umrežavanje po ovim, više ucjenjivačkim nego partnerskim odnosima”, kaže Maroević koji zapošljava 12 ljudi na svom radiju uz još 10 honorarnih suradnika, dohodak isplaćuje redovno i na vrijeme, kao i sve doprinose. Slično razmišlja i Marijana Habdija, direktorica Radija Koprivnice, koja je već imala nekih ponuda za umrežavanje, ali ih je odbila. “Ne slažem se s tim da umrežavanje može jamčiti opstanak. Možda bi rad tada bio jednostavniji i lakši, ali se ne bi obrađivale lokalne teme, a nama je to važno”, kaže Habdija, koja vjeruje da su sve te mreže zapravo produkt krize zbog koje vlasnici medija pokušavaju zaraditi više novca, te ne vjeruje da bi takve mreže zaživjele da nije bilo krize. “Ne vjerujem da je umrežavanje uvjet opstanka, a mislim da i slušatelji lokalnih medija s tim gube jer zasad sav program tih mreža ide iz Zagreba”, kaže Habdija, dodajući kako zbog tog umrežavanja trpe i stanice koje su ostale izvan tih sustava, jer im mreže preuzimaju dio oglašivača. No, ipak je uvjerena da još uvijek ima prostora za opstanak, unatoč krizi i činjenici da u Hrvatskoj djeluje previše radiostanica za koje jednostavno ne postoji ekonomska opravdanost.

Jedna od radiostanica koja je ostala izvan mreža jest i sinjski Hit radio, no to bi se uskoro moglo promijeniti. “Trenutno pregovaramo s jednom od mreža i moguće da ćemo uskoro postati njen dio. Nažalost, trend je takav da će se male radiopostaje vjerojatno pretvoriti u juke box umjesto u lokalne servise, što bi morale biti”, kaže Joško Kontić, vlasnik Hit radija koji se čuje i na splitskom području. Unatoč tome što na području njihove slušanosti postoje gotovo svi veliki trgovački centri ili banke, do velikih oglašivača teško dolazi jer agencije uglavnom zaobilaze male radiostanice, bez obzira na njihovu slušanost. “Ukoliko i ne uđemo u mrežu sigurno nećemo staviti ključ u bravu, ali da je situacija loša – loša je”, kaže Kontić, koji trenutno ima devet stalno zaposlenih radnika. Radio Trsat je svojedobno bio član jedne mreže iz koje je istupio. Netko bi pomislio da su odlučili budućnost graditi sami, ali to ipak nije tako.

Naime, upravo osnivaju vlastitu mrežu koja će nositi naziv Cro mreža, a osim njih mrežu će činiti zagrebački Radio Cibona, Slavonski radio i splitski Radio KL. “Radio definitivno mora biti lokalan, ali on kao takav ne interesira nacionalne oglašivače. Zbog toga je umrežavanje zapravo pokušaj da se uhvati dio kolača nacionalnih oglašivača, a programski opet postoji mogućnost da se posao kvalitetno odradi”, kaže Alen Fučak, direktor Radio Trsata koji ima desetak stalno zaposlenih i još toliko honorarnih suradnika. Prema njegovim informacijama gotovo su sve članice pojedinih mreža dosad izgubile dio slušatelja. “Mislim da je trenutno, u ovakvoj situaciji u kakvoj se nalazi hrvatsko gospodarstvo, vrlo teško opstati bez umrežavanja. Možda je to i moguće u većim gradovima, ali u manjim sredinama je to teško moguće jer je jednostavno tržište premalo. Lokalni radio koji pokriva područje od 50 tisuća stanovnika ne može preživjeti bez pomoći lokalne zajednice”, kaže Fučak, čiji je radio, unatoč višegodišnjem pozitivnom poslovanju, prošlu godinu završio s minusom.