Priča o hrvatskom turizmu, kampovima, hotelima i apartmanima, uvijek u prvi plan stavlja broj noćenja i zaradu ostvarenu u nekoliko mjeseci ljetne sezone. No, senzacionalni milijuni noćenja i turista te milijarde zarađenih kuna koje gotovo svake godine spašavaju hrvatsku platnu bilancu nikako da se pretoče u atraktivne dionice i ulaganja na tržištu kapitala. Legitimno, tako, postaje pitanje treba li ulagati u dionice tog sektora. Promatrajući to pitanje kroz prizmu ‘spasioca’ hrvatskog gospodarstva, nameće se pozitivan odgovor jer se oko turističkog sektora vrti dobar dio potencijala i očekivanja nacionalne ekonomije.

Malo njih ulaže
Međutim, ako se letvica spusti s cjelokupnog turističkog sektora i pogledaju se hoteli i turističke kompanije kao samostalne jedinice, onda prethodni jasno izraženi potvrdni odgovor gubi snagu. A to se jasno vidi kod ulagača. Prema dostupnim podacima portala hrportfolio.com, samo nekolicina domaćih fondova ulaže u dionice turstičkog sektora.Najizloženiji je fond KD Victoria koji u svom portfelju drži nešto manje od 30 posto dionica iz turističkog sektora. “Cijene dionica na burzi ne prate aktivnosti hrvatskog turističkog sektora. U posljednjem razdoblju sektor se prilagodio prilikama na tržištu u više razina”, izjavio je za Poslovni dnevnik predsjednik Uprave KD Investmentsa Branko Gladović. Prema njegovom mišljenju te razine su renoviranje hotela, što će rezultirati višim prihodima, jer primjerice, dodatna zvjezdica donosi od 20 do 35 posto više prihode; optimiziranje broja radnika jer kriza je bila dobar razlog da se otpusti one koje se prije krize zbog zakonodavstva nije moglo tako lako otpustiti; direktni marketing gdje trend rezervacija putem interneta pokazuje da hoteli imaju sve jaču vlastitu prodaju i time ostvaruju više marže.

Dobar temelj
Tu su i pripreme za korištenje EU fondova, rješavanje dogovora o spornim vlasništvu između hotela i države/općine, a pogotovo to vrijedni za neke kampove. “Sve to nam daje dobar temelj da vjerujemo kako će taj sektor i u 2011. opet raditi dobro i nadamo se da će to priznati burza i mali ulagači. Kako inače objasniti anomaliju, da primjerice osam hotela, pet turističkih naselja i pet kampova ukupnog kapaciteta 20.000 kreveta, koje posluje pozitivno, vrijedi samo 100 milijuna kuna? Može li se hotel na dobroj lokaciji izgraditi za samo par milijuna kuna?”, pita se Galović. Ulaganje u turistički sektor atraktivnim smatra i predsjednik Uprave OTP Investa Darko Brborović čija su dva fonda Uravnoteženi i Meridian 20 izložena sa osam, odnosno četiri posto imovine. “Prije svega, treba uočiti da je popunjenost turističkih kapaciteta dobro korelirana sa rastom BDP-a, s time da je kod našeg turizma specifično to što glavninu noćenja ostvare gosti iz europskih zemalja pa je riječ o korelaciji s rastom njihovog BDP-a”, objašnjava Brborović. Smatra kako je u situaciji neizvjesnog oporavka hrvatske ekonomije, poželjno imati izloženost na sektor, u ovom slučaju turistički, koji može profitirati od oporavka europskih ekonomija.

Upozorava da iako površno gledano niti jedna domaća hotelska kompanija ne ostvaruje naročitu razinu dobiti, ipak treba uočiti da je poslovni model ulagača u hotelska poduzeća poput hrvatskih – mješoviti. “Dijelom je zasnovan na ostvarivanju dobiti iz osnovnog poslovanja, ali je dijelom zasnovan i na (budućem) vrednovanju nekretnina poduzeća. Statički gledano, dakle, prema parametrima poput cijena/knjigovodstvena vrijednost ili vrijednosti repliciranja istih kapaciteta, praktički su sve dionice većih hotelskih kuća u Hrvatskoj podcijenjene (Plava laguna, Riviera, LRH, Maistra, Arenaturist, Turisthotel)”, ističe Brborović. No, kada se promatraju parametri profitabilnosti, situacija je nešto nepovoljnija. “Osim Plave lagune i Turisthotela te donekle HUP Zagreba ne nalazimo na dodatne prilike. Ipak, treba uočiti da je dio turističkih kompanija u procesu restrukturiranja ili pred njim (Riviera, LRH, Arenaturist) pa se i od njih može očekivati ostvarenje boljih rezultata u budućnosti”, kaže Brborović. Unatoč trenutnim procesima restrukturiranja, problemima sa zemljištima i nejasnom vlasništvu, Gladović kaže kako je realna vrijednost dionica turističkog sektora iznad tržišne.

Naplata dioničarima
“Svjesni smo da to nije priča za one koje imaju kratkoročni horizont, ali možemo zamisliti što će biti s profitom tih društava kad se hoteli renoviraju, kad se usluge dignu na razinu koja će opravdati više cijene. I još kad bi hotel ili kamp dobio nepovratna sredstva jer su investirali u zanimljive projekte. Onda će i dioničari doći na naplatu jer će poduzeća u tom sektoru ostvarivati dovoljno novca za isplatu redovitih dividendi”, nada se Gladović. Međutim, željama unatoč, hoteli i turističke kompanije često imaju vrlo mali broj dionica u slobodnoj prodaji (free float), što dosta često ograničava mogućnosti ulaganja. “Mali free float je objektivna mana. Osim što uzrokuje i manju likvidnost, smanjuje i utjecaj malih dioničara na donošenje važnih korporativnih ili tržišnih odluka. Navedene kompanije mogu povećati interes ulagača za njihove dionice većom transparentnošću, ali objektivno gledano jedan dio njih nema interesa za time, dok dio taktizira”, objašnjava Brborović.Rješenje tog ‘problema’ neatraktivosti je izdavanje novih dionica i transparentnost. “Onda će ulagači stajati u redu i čak plaćati premiju. Jer svi mi želimo biti dio neke dobre priče”, zaključuje Gladović. Ostaje, dakle, nadati se da će turističke kompanije prepoznati priliku i kapital, umjesto kod banaka i od države, potražiti kod ulagača.