Tijekom svoje karijere pisao sam o čitavom nizu propasti političkih ideja. Kad se Sovjetski Savez raspao, poslali smo im vojsku ekonomista, potpuno nesvjesni manjka povjerenja u društvo koje ga je na kraju uništilo.

Kad smo napadali Irak, vlast nije bila spremna za tamošnju složenu kulturu i psihološke šokove koje je Saddamova diktatura uzrokovala. Držali smo se financijskog režima u kojem je temeljna postavka bila da su bankari razumna bića koja ne bi počinila kolektivnu glupost. U posljednjih smo 30 godina na različite načine pokušavali restrukturirati obrazovni sustav – probaj s malim školama, s velikim školama, sustavom nagrada i vaučera – a ni jedan se nije pobrinuo za najbitniju stvar, a to je odnos učitelja i učenika. Smatram da takvi neuspjesi potječu od istog neuspjeha: oslanjanja na pretjerano pojednostavljenu sliku o ljudskoj prirodi. U našem društvu, ne samo u politici nego i u mnogim drugim sferama, postoji stav da su ljudi podijeljena bića. Imamo razum, kojem možemo vjerovati, i osjećaje, koji su odvojeni od razuma i nepouzdani. Društveni se napredak prati po tome koliko razum potiskuje strast, a to je u potpunosti iskrivilo našu kulturu. Naglašavamo ono što je razumno, svjesno i potpuno neupućeno u dubinske procese. Razgovor o materijalnome ide nam sjajno, no o osjećajima ne znamo progovoriti. Dok odgajamo djecu, usmjereni smo na razvoj onih osobina koje se mjere ocjenama i uspjehom na testovima. No, što se tiče bitnih stvari kao što su osobnost ili stvaranje zdravih odnosa, često nemamo što reći. Našu javnu politiku uvelike određuju stručnjaci koji funkcioniraju jedino u mjerljivim, izoliranim odnosima te zanemaruju sve drugo. Iako smo dosad bili zatočeni u tom amputiranom stavu o ljudskoj prirodi, polako počinjemo sagledavati širu sliku, u čemu nam pomažu znanstvenici iz različitih područja: neuroznanosti, psihologije, sociologije, bihevioralne ekonomije i drugih.

Opsežna nas istraživanja podsjećaju na nekoliko ključnih stvari. Prvo, nesvjesni dio uma je dominantan i u njemu se odvijaju zadivljujući procesi mišljenja. Drugo, osjećaji nisu u sukobu s razumom; osjećaji stvarima daju vrijednost i služe kao temelj rasuđivanju. Treće, ljudi nisu pojedinci koji svjesno stupaju u odnose s drugim ljudima, već smo društvene životinje, duboko povezane s drugima i oblikujemo se u odnosima s njima. Ova nas otkrića uvjeravaju da je francuski prosvjetiteljski pokret, koji je naglašavao individualnost i razum, bio u krivu. S druge strane, britansko prosvjetiteljstvo, koje se usmjerilo na društvenu svijest, točnije je odredilo našu stvarnu prirodu. Naime, prema njihovoj ideji ljudi nisu podijeljena bića; nećemo napredovati ako nam razum potisne strast jer rastemo i njegovanjem osjećaja. Kad se zbroje svi rezultati istraživanja, dobivamo uvid u različite spoznaje. Manje pažnje treba posvetiti tome kako ljudi analiziraju svijet, a više tome kako ga percipiraju i misaono organiziraju. Pojedinačne značajke su manje bitne, a kvaliteta odnosa ima znatno veću vrijednost. Pojam ljudskog kapitala se mijenja. U posljednjih smo nekoliko desetljeća ljudski kapital vrlo usko definirali, naglašavajući kvocijent inteligencije i profesionalne vještine. One su, dakako, važne, no postoje neke dublje značajke koje obuhvaćaju i razum i osjećaje.
Prožimanje: sposobnost poistovjećivanja s tuđim umom i prepoznavanja njihova potencijala.
Ravnoteža: sposobnost mirnog praćenja vlastitih umnih aktivnosti radi dokidanja predrasuda i nedostataka.
Zornost: sposobnost uočavanja uzoraka te shvaćanja srži složenih situacija.
Suosjećanje: sposobnost ujednačavanja s drugima radi uspješne grupne suradnje.
Strast: Ovo je više motivacija nego talent. Svjesni dio uma žudi za uspjehom i novcem, a nesvjesni za trenucima transcendentnosti, kad se izgubimo u ljubavi prema drugome, bilo da se radi o izazovu koji nam zadatak pruža ili ljubavi prema Bogu. Kad je Sigmund Freud iznio svoje postavke o nesvjesnome, silno je utjecao na društvo i književnost. Danas stotine znanstvenika nastoji preciznije opisati ljudsku prirodu. Iako se radi o znanstvenim postignućima, njihov i su napori na šu pažnju usmjerili prema novom obliku humanizma te pokazali da su osjećaji i razum isprepleteni. Uvjeren sam da će njihov rad uvelike utjecati na našu ku lturu i promijeniti našu sliku o sebi. Tko zna, možda jednog dana potaknu promjenu u tvorcima politike i načinu na koji vide svijet.

David Brooks