Nepogrešivo slijedeći logiku profita na krilima konstantnog rasta cijena nekretnina banke su građevinskim tvrtkama plasirale nevjerojatnih 33,3 milijarde kuna s tendencijom laganog rasta, službene su brojke Hrvatske narodne banke (HNB) koje se odnose na kraj rujna 2010. O kolikom se novcu radi najbolje govori činjenica da je to trećina svih plasmana koje otplaćuju tvrtke, odnosno oko 13 posto ukupnih kredita odobrenih u Hrvatskoj.

Nerealno stanje
No, je li u borbi za profit i posljedično vlastite bonuse menadžment napola zažmirio na procjenu rizika i potencijalno ugrozile stabilnost bankarskog sustava? Upravo to smatra Maruška Vizek, znanstvenica s Ekonomskog instituta čije je uže istraživačko područje građevinski sektor, nekretnine i banke. Tržište nekretnina i dalje je zamrznuto, a njime i milijarde kuna do kojih građevinari ne mogu doći za podmirenje svojih obveza prema bankama. Umjesto da realno prikažu stanje otplate, banke samo jedan posto njih smatraju lošima jer su pribjegle reprogramiranju da izbjegnu izdvajanje rezervacija i očuvaju dobit. Posljedično, u bankarskim se bilancama kao uredni zapravo vode loši krediti čiji će trošak s vremenom rasti, a time je i veća vjerojatnost izbijanja nove bankarske krize, smatra Vizek.

HNB griješi
Da je 33,3 milijarde kuna potencijalno velik problem kojim se nitko ne bavi složan je i ekonomski analitičar Damir Novotny. “Niti banke niti građevinari nisu spremni čistiti portfelj niti prilagoditi cijene tržišnim uvjetima što je pogrešno. Komparativna istraživanja pokazuju da su domaće cijene stanova, u odnosu na raspoloživi dohodak i dostupnost kredita previsoke, pa se stanovi ne mogu se prodati bez nižih cijena”, kaže Novotny. Iako su neugodni za banke, ti krediti nisu u potpunosti nenaplativi već je to oko 15-ak milijardi kuna, procjenjuje Novotny. On osobno ne vjeruje da je vjerojatna nova bankarska krize jer su, za razliku od 1990-ih, danas kreditne institucije dobro opremljene kapitalom pa mogu prebroditi i troškove većih otpisa. “HNB zaista radi veliku grešku što ne analizira situaciju i ne pronađe ciljane mjere za rješenje. Banke su građevinsku ekspanziju kreditirale uzimajući za kolaterale samo vrijednost nekretnina što je središnja banka dozvoljavala. No, to nije u duhu Basela II koji nalaže da uz kolaterale u procjeni rizika treba koristiti i, primjerice, financijske pokazatelje graditelja, kao i druge nefinancijske pokazatelje”, kaže Novotny. Situacija i bilance banaka će se, smatra, pročistiti u idućih nekoliko godina u kojima će banke procjenjivati kredite građevinara, i to pojedinačno od slučaja do slučaja, umjesto velikih jednokratnih otpisa.