Unatoč oštrim vladinim mjerama nasilje u obitelji u Španjolskoj i dalje raste. Prošle su godine 73 žene izgubile život u svojem domu, što je otprilike jedna svakih pet dana.

U usporedbi sa 2009. godinom, kad su 55 žena ubili njihovi partneri, riječ je o znatnom povećanju. Iako zapanjuje već i sama činjenica da nema usporedivih statističkih podataka za druge europske zemlje, jer ih neke države ne sastavljaju, a druge ih pak sastavljaju prema drukčijim kriterijima, porast obiteljskog nasilja dodatno je naglasio ionako dugotrajnu i ružnu crtu španjolskog društva. “Smrtni su slučajevi, nažalost, samo vrh ledenjaka što se tiče količine nasilja u obitelji, a u javnosti se nikad ne osuđuje”, kaže Teresa Cavanna, pravnica i stručnjakinja za obiteljsko nasilje. Socijalistička vlada Joséa Luisa Rodrígueza Zapatera na vlast je došla 2004. godine i obećala da će promijeniti stav o Španjolskoj kao ultrakonzervativnom društvu kojim dominiraju muškarci. U sastav vlade imenovan je jednak broj muškaraca i žena, homoseksualni brakovi postali su zakoniti, a zakoni o razvodu i pobačaju postali znatno blaži. No kampanja za zaštitu žena postigla je nedovoljne rezultate. “Ne ide nam dobro”, rekao je u listopadu ministar unutarnjih poslova Alfredo Pérez Rubalcaba, komentirajući tadašnju brojku od 58 ubijenih žena kao “zastrašujuću”. Španjolska je revidirala zakon 2004. godine kako bi žrtve lakše došle do pravne zadovoljštine, pa su tako pooštrene mjere zabrane prilaska, a agresivno ponašanje poput prijetnji smrću počelo se tretirati kao kazneno djelo. “Špa njolski su sudovi obradili 145.000 slučajeva protiv zlostavljača, a svi oni koji su osuđeni dobili su u prosjeku dvogodišnju zatvorsku kaznu”, kaže Teresa Cavanna. U proteklih su šest godina sudovi odredili posebne oblike zaštite za 141.000 žena, odobrivši otprilike 73 posto molbi.No broj žena koje su odustale od postupka prije presude u posljednje se tri godine popeo na čak 46 posto.

Teresa Cavanna kaže da je jedna njezina klijentica presudu čekala čak 20 mjeseci nakon pokretanja postupka. “Mijenjanje zakona neće riješiti problem neučinkovitih sudova”, kaže, “niti će preko noći promijeniti stav društva u kojem je mačistička ideologija duboko ukorijenjena”, pa čak ni sudski. Samo je četvrtina žena koje su ubijene 2010. godine prije smrti prijavila nasilne partnere.No čak i žene koje prijave nasilje možda neće ništa postići. Tako se, na primjer, ispostavilo da se jedna žena, koju je 18. prosinca dečko navodno izbo nožem, tri tjedna prije napada požalila policiji, ali joj nisu osigurali nikakvu zaštitu. Iza mračne statistike leži žustra rasprava o tome može li ovo društvo zaštititi žene, ili čak slabije muškarce, od napada onih koji su fizički snažniji. Osim toga može li društvo pomoći ženama ako nasilnicima ponudi liječenje? Asociación Aspacia, privatna španjolska udruga koja se bavi rehabilitacijom nasilnika u društvo, djeluje s vrlo ograničenim sredstvima, no nada se da će ove godine u svoj program rehabilitacije moći primiti 87 nasilnika. “Španjolska je znatno napredovala što se tiče pomoći žrtvama, ali se gotovo i nije bavila muškarcima koji su uzrok problema”, kaže voditelj programa u Aspaciji Andrés Quinteros. No Ana María Pérez del Campo, predsjednica Društva razvedenih i rastavljenih žena koje pomaže zlostavljanim ženama, kaže: “Nisam još srela preobraćenog nasilnika nad ženama.” U Aspaciji kažu da je 65 posto muškaraca koji su se odlučili liječeti završilo šestomjesečni program. Oko 25 posto njih je odustalo, a ostalima su odbili prijavu ili ih je udruga poslije uklonila iz programa. Quinteros kaže da “treba znatno više od šest mjeseci da bi se netko s ozbiljnim poremećajem identiteta uspio promijeniti”.

No, kaže, terapijom se postižu određeni rezultati. Program koji vode dvoje psihologa započinje prepoznavanjem problema i nastavlja se terapijom za kontroliranje osjećaja i sprečavanje nasilničkog ponašanja. U doba štednje udruge za zaštitu žena zahtijevaju da se smanjena sredstva sačuvaju za hitnije slučajeve kao što su psihologijske procjene podnositeljica tužbe. Amalia Fernández Doyague, glavna tajnica Udruge pravnica Themis, koja nudi pravno savjetovanje žrtvama obiteljskog nasilja, kaže da ionako oskudna sredstva ne bi trebalo ulagati u “liječenje muškaraca koji se u programe uključuju samo da bi izbjegli zatvor”. Osuđivani nasilnik Juan nada se da će mu Aspacijin program omogućiti da se jednom vrati partnerici, majci dvoje djece s kojom je živio do proljeća prošle godine, kad joj je u pijanom stanju bacio daljinski upravljač u glavu. Ženi su na kraju bila potrebna četiri šava, a Juan je dobio zabranu prilaska do donošenja presude. Nakon što je istu ženu napao 2009. godine, četiri je mjeseca proveo u zatvoru. “Ovaj mi program pomaže da shvatim stvari, a to u zatvoru nije bilo moguće”, kaže. Počeo je sve više piti jer nije mogao naći stalan posao. Nezaposlenost je u Španjolskoj porasla na 20 posto zbog globalne financijske krize, “što svakako može dovesti do povećanja nasilnog ponašanja zbog sve veće razine stresa”, kaže Quinteros. Juan pak zvuči jako odlučno. “Moram se izliječiti jer sam svojim ponašanjem ugrozio sve do čega mi je stalo”, kaže. “To nije samo moj problem, već rak koji nagriza cijelo društvo i toga se moramo što prije riješiti.”

Raphael Minder