Ukupni krediti stanovništvu u prvih su deset mjeseci 2010. porasli 904,5 milijuna kuna, na 118,8 milijardi kuna. Što je razlog tog rasta s obzirom na to da su u istom razdoblju godinu prije krediti pali 5,5 milijardi kuna?
Podaci na razini bankarskog sustava prikazuju stanje kunske neto protuvrijednosti kredita na kraju razdoblja. Promjene između početnog i završnog stanja rezultat su procesa koji su tijekom godine utjecali na stanje ukupnih kredita. Za prosudbu o učinku utjecaja na konačno stanje kredita nemamo dovoljno podataka na razini sustava, pa se koristimo podacima na razini pojedine banke, predmnijevajući da je uzorak dovoljno reprezentativan za objašnjenje kretanja u cijelom sektoru. Na temelju kretanja u reprezentativnom uzorku možemo zaključiti da je najteže razdoblje za kreditno poslovanje banaka sa stanovništvom okončano. Od proljeća 2009. do ljeta 2010. potražnja stanovništva za kreditima se smanjila na razinu da su ukupne otplate kredita bile veće od isplate novih kredita. U tom je razdoblju prevladavao strah od mogućih promjena na tržištu s negativnim posljedicama na otplatni potencijal tijekom razdoblja otplate kredita. Najveći strahovi kod stanovništva vezani su uz održivost visine realnih primitaka, rast kamatnih stopa na kredite ili smanjenje cijena trajnih dobara koja se uobičajeno kupuju iz isplaćenih kredita, poput nekretnina i vozila. Zbog tih su se strahova građani suzdržavali od zaduživanja i odgađali investicije i potrošnju. Uoči ljeta 2010. dosegnuto je dno u tendenciji pada potražnje stanovništva za kreditima i od tada bilježimo postepen oporavak tržišta. Tome je pridonijela stabilizacija kamatnih stopa na kredite i sezonsko povećanje zaposlenosti pa sa stanovišta potražnje za kreditima u drugom polugodište ove godine bilježimo pozitivnu tendenciju. Međutim, zabrinjava porast broja problematičnih kredita u drugom polugodištu 2010., što se u 2011. može odraziti na rast kamatnih stopa u ponudi kredita zbog povećanih premija za pokriće rastućih rizika. Zbog toga ne možemo isključiti mogućnost da se uz sezonsku pojavu smanjivanja zaposlenosti na početku godine ponovo snizi potražnja građana za kreditima i da se ponove negativne tendencije u kretanju visine ukupnoga kreditnog portfelja stanovništvu iz prvog polugodišta 2010. godine.

Prema tumačenjima ekonomskih stručnjaka, rast kredita stanovništvu zapravo nije bio realan rast, nego je posljedica tečajnih razlika (podaci za prvih osam mjeseci). Je li to prema Vašem mišljenju točno?
Djelomično se rast ukupnih kredita u 2010. može objasniti jačanjem valuta u kojima su indeksirani krediti stanovništvu i posljedičnim povećanjem kunske protuvrijednosti tih kredita. U odnosu na kunu švicarski franak je u prvom polugodištu ojačao za 10,4 posto, a na kraju godine ukupna aprecijacija franka dosegla je 20,8 posto. Istodobno je euro prema kuni oslabio u prvom polugodištu za 1,5 posto, ali je na kraju godine ipak ojačao za 1,1 posto. Suprotna kretanja tečaja dviju osnovnih valuta, u kojima se indeksiraju krediti stanovništva, u prvom polugodištu djelomično su poništili tečajne utjecaje na visinu ukupnoga kreditnog portfelja. Tek će u podacima o kunskoj protuvrijednosti ukupnog portfelja kredita stanovništvu na kraju godine biti izraženiji tečajni utjecaji. Međutim, tečajni utjecaji posredno i s vremenskim odmakom od tri mjeseca utječu i na promjenu problematičnih kredita. Povećanje kunske protuvrijednosti kredita indeksiranog na franak povećava otplatnu ratu kredita, što uz neizmijenjenu visinu primitaka u kunama pogoduje rastu neurednosti otplate kredita. A neurednost iziskuje dodatne ispravke vrijednosti kredita što povratno umanjuje neto visinu kreditnog portfelja. Upravo je lipanjska aprecijacija franka uzrokovala povećanje ispravaka vrijednosti kredita stanovništvu u posljednjem tromjesečju 2010., a još brži rast ispravaka vrijednosti kredita očekujemo u drugom tromjesečju 2011. kada će se jačanje franka iz studenog i prosinca prenijeti na povećanje broja problematičnih kredita.

Posljednja analiza Hrvatske udruge banaka (HUB), koja se odnosi na prvu polovicu 2010., pokazuje kako su loši plasmani činili 6,9 posto ukupnih plasmana. Koliko će loši plasmani, prema vašoj procjeni, iznositi na kraju godine?
Podatak o 6,9 posto problematičnih plasmana izražen je u odnosu na ukupnu izloženost banaka kreditnom riziku prema svim klijentskim segmentima, i to po kreditima i po potencijalnim obvezama. Isti pokazatelj je bio najniži na kraju 2007. kada je iznosio samo 3,1 posto, a gotovo neizmijenjenih 3,2 posto je ostvareno i na kraju 2008. godine. Povećanje u 2009. na 5,3 posto većinom je vezano uz probleme s otplatom u segmentu poduzeća koja su suočena sa zastojem u realizaciji projekata i naplatom od države i od drugih poduzeća naglo povećala neurednost u otplati kredita bankama. U segmentu stanovništva rast problematičnih plasmana je nastupio kasnije nego kod poduzeća, znatno potaknut nepovoljnim utjecajem tečajnih kretanja na visinu otplatne rate. Na kraju 2010. taj bi pokazatelj mogao prijeći osam posto, a zabrinjava prognoza da će se rast udjela loših plasmana nastaviti povećavati i u 2011. kada možemo očekivati omjere veće od 10 posto.

Svojevrsni crni scenarij govori da, kada bi se sav neto rezultat banaka koristio za rezerviranja, omjer loših plasmana mogao bi rasti do 11,5 posto, a da to i dalje nema učinak na stopu adekvatnosti kapitala banaka. Što bi se moglo dogoditi ako se prijeđe tih 11,5 posto?
Porast udjela problematičnih plasmana u ukupnim pokazuje potencijalan negativni utjecaj na rezultat poslovanja banaka, ali to ne mora rezultirati smanjivanjem stope adekvatnosti kapitala banaka. Naime, ako je porast problematičnih plasmana praćen s povećanjem pokrića tih plasmana kvalitetnim instrumentima za osiguranje naplate plasmana, onda će porast ispravaka vrijednosti i potencijalni utjecaj na rezultat poslovanja banaka biti manji od rasta udjela problematičnih plasmana. Nakon što se krajem 2008. utjecaj svjetske financijske krize prelio na hrvatsko financijsko tržište, banke su promptno reagirale izmjenom kreditnih politika pa je u novim kreditima veći koeficijent pokrića nego u portfelju formiranom prije krize. S druge strane rast problematičnih plasmana može izazvati smanjenje prosječnog rejtinga kreditnog portfelja banaka, što izaziva povećanje kapitalnog zahtjeva uz neizmijenjenu visinu ukupnih kredita. Dakle, izračun otpornosti kapitala banaka uz neizmijenjene uvjete poslovanja i strukturu portfelja banaka pokazuje kako su banke pripremile kapital za poslovanje u razdoblju u kojem ne očekuju brzo poboljšanje tržišnih uvjeta te može koristiti tržišnim regulatorima u donošenju odluka o mjerama za stabilizaciju tržišta. Najcrnji scenarij ima najmanju vjerojatnost ostvarivanja jer vlasnici banaka neće čekati da se takve prognoze ostvare, već će puno prije reagirati promjenom poslovnog modela, povećanjem kapitala ili nekom drugom mjerom prilagođenom pogoršanim uvjetima poslovanja kako bi zaštitile uloženi kapital.

Budući da se u idućoj godini predviđa nastavak rasta nezaposlenosti, kako će taj rast utjecati na razinu loših plasmana?
Zaposlenost je glavni, ali ne i jedini kriterij za formiranje otplatnog potencijala stanovništva. Stalno zaposlenje omogućuje planiranje redovnih mjesečnih primanja iz kojih se otplaćuju krediti. Rast nezaposlenosti u kraćem razdoblju dovodi do smanjivanja redovnih primitaka, a u slučaju izostanka povećanja alternativnih dobitaka od rentnih ulaganja ili od prodaje imovine rezultira u pogoršanim pokazateljima naplate kredita banaka. Banke poduzimaju aktivnosti za smanjivanje otplatnih rata za kredite restrukturiranjem kredita ili smanjivanjem kamatnih stopa na kredite, što može znatno kompenzirati negativan utjecaj rasta nezaposlenosti na broj problematičnih plasmana ako stanje povećane nezaposlenosti nije dugotrajno. Međutim, u dužem roku povećana nezaposlenost izaziva povećanje broja nenaplativih plasmana pa za poslovanje banaka duže trajanje razdoblja povećane nezaposlenosti predstavlja osnovni problem za rezultat poslovanja.

Kakvom predviđate iduću godinu? Još nema naznaka izlaska iz krize.
Ne bismo smjeli stanje u kojem se nalazimo nazivati krizom jer se onda pretpostavlja da je prethodno stanje višega životnog standarda, koje smo u prosjeku uživali u razdoblju od 2002. do 2008. godine, dostižan cilj uz isti način poslovanja i upravljanja gospodarstvom. Tek će prihvaćanje činjenice da je viši standard u prethodnom razdoblju bio plod prolaznih i nepovratnih procesa u domaćem, ali i globalnom gospodarstvu, a da je sadašnje stanje naša realnost trajnoga karaktera, na koju smo se vratili nakon kraćeg izleta u standard koje ne zaslužujemo ukupnim pristupom u organizaciji tržišta, gospodarstva, a i državne uprave. Ako za cilj postavimo ostvarivanje viših stopa rasta uz povećanje zaposlenosti i životnog standarda, a sadašnje stanje ocijenimo kao društvo bez dovoljnih poduzetničkih ambicija i gospodarskih resursa za ostvarivanje cilja, onda ćemo zaključiti da promjenu u smislu ubrzanja rasta ne možemo uskoro očekivati. Stoga ni u 2011. godini ne treba očekivati bitne promjene u realizaciji ciljeva, ali bismo mogli napraviti značajne akcije na promjeni uvjeta za ostvarivanje osnovnog cilja – gospodarskog rasta.

Hoće li se iduće godine postrožiti uvjeti kreditiranja građana i tvrtki?
Očekivan nastavak rasta problema u naplati plasmana pogoduje uvođenju restriktivnijih kreditnih politika. Također izostanak brzog razvoja poduzeća, koja mogu bitno povećati zaposlenost i razinu primanja građana, ne omogućuje bankama da zbog povećanja konkurentnosti snize kriterije rizičnosti pri ocjeni potencijalnih zajmoprimaca. Ipak, zbog očekivanog stabiliziranja gospodarstva nakon dvogodišnjeg pada i povratka optimizma potrošača koji su se pravovremeno prilagodili promijenjenim tržišnim uvjetima te veće mogućnosti kreditora da predvide budući otplatni potencijal zajmoprimaca u 2011. godini ne očekujemo bitne promjene u uvjetima kreditiranja, ni kod građana ni kod poduzeća.

Razvojna strategija

Nova faza elektrifikacije i inteligentne vožnje usmjerena je na europske ceste

Intervju

Kabeli su postali strateška osnova energetske i digitalne budućnosti Europe