Svi govorimo negativno o radu na crno, a svi koristimo rad na crno u barem nekom obliku. Rad na crno je “produktivna aktivnost koja je po svojoj naravi zakonite prirode, ali ne odvija se po zakonu, nije prijavljena organima vlasti”. Time isključujemo aktivnosti koje su kriminalne prirode. Tada je jedina razlika između regularnog i rada na crno u tome da takav rad podrazumijeva da nije prijavljen poreznim, socijalnim i radno zakonodavnim tijelima. Postoje tri temeljna područja unutar kojih se odvija rad na crno. Ta su područja neregistrirane tvrtke, neregistrirano radno mjesto i neprijavljena aktivnost. U Europi i razvijenijim ekonomijama općenito je općeprihvaćena definicija koja se temelji na neprijavljenoj aktivnosti, dok je u zemljama trećeg svijeta to najčešće neprijavljena tvrtka i radno mjesto. U Hrvatskoj je rad na crno prisutan u sva tri područja. No važno mjesto u radu na crno zauzima lažna prijava radnika gdje se dio primanja dobije kao “plaćanje na ruke”, a dio je plaćen regularno. Ozbiljne građevinske tvrtke i obrtnike koji posluju odgovorno teško pogađaju dvije krize: nedostatak investicija i povećanje svih vidova neregularnog poslovanja neozbiljne konkurencije.

Alarmantna razina
Na taj je problem HUP – Udruga poslodavaca u građevinarstvu (UPG) ukazala još 2009. godine nadležnom Ministarstvu, upozoravajući da će zbog teške gospodarske situacije doći do povećanja rada na crno. U građevinarstvu je rad na crno dosegao alarmantnu razinu. Tvrtke koje poštuju zakone i kolektivne ugovore gube poslove i otpuštaju radnike, izložene su nelojalnoj konkurenciji niskih cijena protiv kojih nemaju šansu. U tom uništavajućem nadmetanju sudjeluju i obveznici Zakona o javnoj nabavi, birajući ponudu samo po kriteriju najniže cijene, i onda kada znaju da je tu cijenu moguće ponuditi samo nepoštivanjem važeće regulative. Ako se rad na crno ne može u potpunosti izbjeći, stav HUP – UPG je da se suzbijanju rada na crno treba prići sektorski. Državna inspekcija u sadašnjem sastavu ne može biti dovoljno djelotvorna s obzirom na dimenzije koje poprima rad na crno. Rad na crno treba specificirati – kao što je navedeno – da to nije samo rad neprijavljenih radnika, već da je to ujedno i rad prijavljenih radnika koji nije u skladu sa zakonskim odredbama i obvezama koje poslodavac mora izvršavati. Nepoštivanje tarifnih stavova kolektivnog ugovora za graditeljstvo (KUG), koji je nadležni ministar proširio na cijelu granu, također spada u sferu nelegalnog poslovanja. Stoga HUP – UPG predlaže nekoliko koraka. Prvi je osnivanje sektorske radne grupe za graditeljstvo koja bi uključivala predstavnike nadležnih institucija, ministarstava, sindikata, HUP – UPG i HOK-a, zatim izrada prijedloga Zakona o sprečavanju rada na crno i na kraju utvrđivanje zakonske odredbe te osnivanje službe koja će biti djelotvorna i efikasna u suzbijanju svih vidova sive ekonomije. Postojeće mjere kroz Zakon o inspekciji nisu adekvatne, a ozbiljnim suprotstavljanjem radu na crno razvile bi se socijalne tenzije pa se stoga tolerira. Zakon o sprečavanju rada na crno mora imati preventivne odredbe kao i pojačane kontrolne te kaznene mjere za vršitelja radnje i korisnika radova. Valja razviti svijest javnosti o posljedicama rada na crno i nelegalnog zapošljavanja. Osim toga treba provesti obveznu kontrolu gradilišta svih investitora i izravnu razmjenu podatka između udruga i državnih ureda.

Kazna za kršitelje
Trebao bi se objaviti popis onih koji ne bi poštovali Zakon o sprečavanju rada na crno, koji potom ne bi smjeli sudjelovati u javnim natječajima. Građanima bi se moralo isplatiti legalno angažiranje građevinara i obrtnika, uz poticaje, pri čemu im se uopće ne bi isplatilo ilegalno angažirati “majstora”. EU je našao djelomično rješenje u smanjenom PDV-u na radno intenzivne usluge još 2000. godine. Permisivan stav prema radu na crno, prema korupciji, neodgovornom korištenju javnog novca i sl., zahtijevat će izmjene u našim glavama u godinama koje su pred nama. Tek kad shvatimo da smo država svi mi, pomak je moguć. Mehanizme kontrole je moguće uspostaviti, pitanje je samo želimo li to?