U posljednjih 8000 godina, vinova loza baš i nije uživala u seksu. A to bi moglo ugroziti njeno genetsko zdravlje, kao i buduće zadovoljstvo milijuna enofila.

Izostanak seksa otkrio je Sean Myles, genetičar pri sveučilištu Cornell u Ithaci u državi New York.Doktor Myles, koji je ranije bio zaposlen na Institutu Max Planck za evolucijsku antropologiju u Leipzigu u Njemačkoj, razvio je gentski čip kojim se testiraju genetske varijacije uobičajene za vinovu lozu. Zatim je skenirao genome tisuća sorti vinove loze.Na svoje veliko iznenađenje, otkrio je da je 75 sorti u iznimno bliskoj rodbinskoj vezi, poput roditelja i djeteta ili brata i sestre. “Ranije se mislilo da postoji nekoliko različitih obitelji vinove loze”, objasnio je doktor Myles. Tako je merlot blisko povezan s cabernet francom, koji je roditelj cabernet sauvignonu, čiji je drugi roditelj sauvignon blanc, kći traminca, od kojega potječe i pinot noir, otac chardonnaya.To znači da se vinova loza vrlo malo rasplođivala otkad je pripitomljena, zaključio je doktor Myles sa svojim suradnicima.Razlog tomu vrlo je očit. Vinova loza širi se tako da se mladica odlomi i posadi ili u zemlju ili na postojeći korijen. Tako nastaju jednoliki usjevi, a većina vinara slijedi ovaj postupak već tisućama godina. Rezultat su bliski rodbinski odnosi kultivirane i divlje vinove loze.No, zbog toga pati raznolikost. Svrha razmnožavanja je stvaranje novih genoma kombiniranjem očeve i majčine DNK. Nove kombinacije osiguravaju varijaciju koja je potrebna evoluciji te koja štiti floru i faunu od štetnih mikroba.Usprkos epidemiji filoksere u 19. stoljeću zbog koje je vinova loza u većem dijelu Europe umalo izumrla, uzgajivači u svoje vinove loze nisu unijeli i otpornost prema bolestima. Jedna prepreka tomu je privrženost ljubitelja vina određenim sortama, a chardonnay prestaje biti chardonnay ukoliko se križa s nekom drugom sortom.

U mnogim se područjima prema zakonu smije uzgajati samo jedna sorta da se ne bi srozala kvaliteta vina. Preko 90 posto francuskih vinograda danas sadrži samo lozu s certifikatom, odnosno potvrdom značajki određene sorte. No, sada su napasnici sustigli vinovu lozu, pa se vinari moraju oslanjati na insekticide, fungicide i druge štetne kemikalije. “Jednog će dana nadzorne ustanove morati reći stop”, smatra doktor Myles. “Europljani se pripremaju za taj dan.”Tada će uzgajivači morati dodati gene otpornosti prema napasnicima, čime će riskirati otpor potrošača prema genetski modificiranim usjevima, pa će morati ili prijeći na organski uzgoj ili uzgajati otpornije sorte. Kod rasploda, uzgajivači moraju zasaditi 1000 mladica, čekati tri godine da sazriju, a zatim odabrati njih tek nekoliko koje imaju poželjne značajke. No, nova vrsta rasploda nudi i nadu da postoji učinkovitiji prečac.Ta nova metoda ovisi o genetskim čipovima, poput onih doktora Myersa, kojima se mladice testira na poželjnu kombinaciju značajki. Tako uzgajivač može odbaciti 90 posto sadnica bez čekanja od tri godine.S dovoljno genetskih markera, uzgajivač može odrediti i održavati gene odgovorne za okus popularnih sorti.Stručnjak za uzgoj vinove loze M. Andrew Walker kaže da u vrsti Vitis vinifera kojoj pripada vinova loza postoji tek nekolicina gena otpornih na napasnike i bolesti. Dodaje da će ubrzo biti potrebno uvesti većinu tih gena iz drugih vrsta Vitisa.“Potrošači i distributeri vina morat će nadići ovisnot o tradicionalnim sortama vinifere”, zaključuje.

Nicholas Wade