Današnja ekonomija je ekonomija zasnovana na znanju. Pokretačka snaga ekonomije zasnovane na znanju može se svesti na dva pojma, novac i znanje, koji su ireverzibilno povezani s dva procesa. Proces u kojem investiramo novac da bi došli do novog znanja nazivamo istraživanjem. Stečeno novo znanje pretvaramo u novac procesom inovacije. Ovaj zatvoreni ciklus predstavlja krvotok svakog ekonomskog sustava, kako pojedine tvrtke tako i države u cjelini. Učinkovito funkcioniranje ovog ciklusa osigurava očuvanje/poboljšanje konkurentne prednosti na tržištu te održivi ekonomski rast.Prvi korak u procesu inovacije predstavlja zaštita intelektualnog vlasništva. Jaka zaštita intelektualnog vlasništva esencijalna je za očuvanje pozicije i rast svake tvrtke zasnovane na istraživanju. Razlog je jednostavan. Nijedna tvrtka ne bi bila sposobna investirati potrebne količine novca da se otkrije i zatim razvije novi proizvod ako bi se on odmah mogao kopirati od strane konkurencije i ponuditi tržištu po znatno nižoj cijeni pošto konkurenti nisu imali takove troškove istraživanja i razvoja.

Stimulacija za ulaganje
Međunarodna zajednica već dugo prihvaća vrijednost zaštite intelektualnog vlasništva. Patentna zaštita postala je jedna od ključnih komponenti sustava trgovine Svjetske trgovinske organizacije (WTO) kroz tzv. TRIPS ugovor (Trade Related Aspects of Intellectual Property Rights). Snažna zaštita intelektualnog vlasništva stimulira ulaganje u razvoj novih proizvoda, poboljšava uvjete za investiranje, omogućava rast tvrtki i industrije u cjelini te pruža potrošačima širi izbor proizvoda i usluga. Stoga je zaštita intelektualnog vlasništva bitan element znanstvenog, tehnološkog i ekonomskog napretka. Nositelj prava na intelektualno vlasništvo time stiče tzv. “izuzetnu sposobnost” koja je karakterizirana dobivanjem monopola na rješenje koje je obuhvaćeno patentnim zahtjevima za određeno vrijeme (20 godina od trenutka podnošenja prijave) u svim državama za koje je zaštita zatražena.U javnosti je rašireno mišljenje da je patentna zaštita izuzetno skupa. Ako se promatra ukupna investicija u patentnu zaštitu u toku životnog ciklusa patenta (20 godina) onda je to točno, pošto se radi o investiciji od nekoliko stotina tisuća eura. Međutim, inicijalna investicija nije toliko velika i dešava se u nekoliko faza.

Početak prijave
Ako se za pripremu patentne prijave koriste usluge profesionalnog patentnog zastupnika koje uključuju pretragu stanja tehnike te pisanje prijave može se očekivati trošak od oko 20.000 kuna za prijavu od 15 stranica. Inicijalna prijava DZIV-u (Državni zavod za intelektualno vlasništvo) u prosjeku iznosi 3500 kuna. Tim činom dobiva se datum prioriteta za predmetni izum koji vrijedi za cijeli svijet, ali prijava u toj fazi vrijedi samo za Hrvatsku. Unutar 12 mjeseci od podnošenja prijave u Hrvatskoj potrebno je pokrenuti međunarodnu zaštitu (tzv. PCT prijava) da bi se mogla osigurati zaštita u svim državama u kojima podnositelj prijave to želi (patent je teritorijalno pravo te se mora štititi u svakoj državi posebno). Trošak pokretanja PCT prijave iznosi daljnjih 25.000 kuna. Time se dobiva period od 18 mjeseci u kojem međunarodni patentni uredi (EPO, USPTO,…) vrše preliminarnu provjeru valjanosti patentne prijave. Dakle, ukupni troškovi patentne zaštite u prvih 30 mjeseci iznose oko 50.000 kuna. Tek u 30. mjesecu, u fazi nacionalizacije, potrebno je investirati veće svote u zaštitu. Zaštita u 55-60 najvažnijih država košta 50-60.000€. Ako se želi zaštita u svim državama svijeta trošak je znatno veći. Nakon priznanja patenta (prosječno 4,5 godine od prijave) od strane EPO-a (Europski patentni ured) potrebno je validirati taj patent u svim zemljama članicama EPC-a (Europska patentna konvencija). Trošak tog postupka koji uključuje i prijevode na sve jezike članica penje se na oko 45.000 eura. Vidljivo je da nepostojanje jedinstvenog “Europskog patenta” podnositelja košta gotovo isto koliko i zaštita na svim važnijim svjetskim tržištima.

Period za procjenu vrijednosti
Iz navedenoga se može zaključiti da se s relativno umjerenom investicijom od 7000 do 8000 eura dobiva period od 30 mjeseci u kojem podnositelj patentne prijave može precizno procijeniti da li se isplati daljnje investiranje u njenu zaštitu ili pak može naći zainteresiranog partnera i licencirati prava na istu. U svakom slučaju, dovođenje novog, patentom zaštićenog, proizvoda na tržište osigurat će mnogostruko veću dobit u odnosu na iznos koji je uložen u njegov razvoj i zaštitu pod uvjetom da proizvod ima vidljivu prednost za kupca u odnosu na druge konkurentske proizvode te da se ta prednost iskomunicira prema kupcu.

Ivo Friganović , autor je viši izvršni direktor Sektora za inovacije u Bicro-u