Erlangenhöchstadt, Njemačka — Prema gotovo svakom mjerilu Bavarska, industrijska regija koja je dom izvoznih divova kao što su Siemens Healthcare, Adidas i Puma, tvori samu srž otpornog i ustrajnog njemačkog ekonomskog uspjeha.

Sa stopom nezaposlenosti od samo 3,5 posto i trgovinama punima kupaca, “Bavarska je planet sretnih”, izjavila je Katrin Schmidt, analitičarka tržišta rada pri Saveznoj agenciji za zapošljavanje. No, usprkos tomu, mnogi stanovnici ove regije, kao i cijele države, doimaju se nesigurni glede vlastitog financijskog zdravlja. Ovdje se smatra da je njemačko blagostanje postignuto na račun njenih radnika, koji su tijekom prošlih desetak godina žrtvovali plaće i doprinose kako bi njihovi poslodavci postali konkurentniji. “Ne vjerujem da se gospodarska situacija doista poboljšala”, rekao je Hans Diem, 60godišnjak zaposlen u metalurškoj industriji.Njemački vođe suočeni su sa suprotstavljenim silama snažne ekonomije i radne snage kojoj su tijekom prethodnog desetljeća realne plaće konstantno opadale, uz prilagodbu zbog inflacije. Kad je Grčka bila u krizi, kancelarku Angelu Merkel u domovini su žustro kritizirali jer je pristala isplatiti previše pomoći. “Taj novac bolje bi se utrošio ovdje; imamo mi i vlastitih problema”, smatra Sabine Striegel, koja u dobi od 45 godina živi s roditeljima jer je nedavno izgubila privremeni posao u Siemensu. Antieuropski osjećaji toliko su se pojačali da je ministar financija Wolfgang Schäuble prošlog mjeseca za dnevne novine Bild izjavio da se “opasnost antieuropske stranke mora shvatiti ozbiljno”. Vođeći Njemci političkog i poslovnog svijeta uporno tvrde da je ekonomija profitirala od zajedničke valute. Državi koja gotovo polovicu svoj bruto domaćeg proizvoda ostvaruje od izvoza, stabilna valuta doista je uvelike olakšala prekogranično trgovanje u jedinstvenoj euro zoni. No, opet je diljem Njemačke prisutan osjećaj da euro nije pogodovao pojedincu.

“Stvarno mislim da je puno toga poskupjelo” s uvođenjem eura, kaže Jonas Molzberger (21), naučnik u hotelu Garuer Wolf na glavnoj ulici Erlangena. “Osjećamo to i u hotelskom sektoru, naročito u restoranima. Ljudi je manje, a i manje se naručuje.” Poput radnika u ostalim industrijaliziranim državama, i Njemci su morali prihvatiti činjenicu da dostupni poslovi nisu više sigurni kao nekoć. Broj zaposlenih na nestandardan ili netipičan način u Njemačkoj je s 5,29 milijuna 1998. porastao na 7,72 milijuna 2008. godine, govore nam podaci Saveznog ureda za statistiku. “Vidim da je mnogim obiteljima teško i da se bore”, izjavio je Eberhard Irlinger, upravitelj ErlangenHöchstadta, okruga koji broji oko 130.000 stanovnika, a uključuje okolicu Erlangena. “Ustvari, dio ekonomskog prosperiteta temelji se na tome da ljudi ne dobivaju doprinose za socijalno osiguranje kakve bi trebali dobivati.” No, ovi osjećaji nesigurnosti ne uklapaju se u potpunosti u sliku države koja ostvaruje zapanjujuće bolje ekonomske rezultate od svojih susjeda. Zapravo, mnoga bavarska poduzeća ovih dana se tuže da im je najveći problem manjak kvalificiranih radnika. KarlHeinz John, direktor Infoteama, malene tvrtke za razvoj softvera u obližnjem selu Bubenreuthu, rekao nam je: “Mi gubimo poslove jer jednostavno nemamo dovoljno ljudi.”

Michael Slackman
Stefan Pauly doprinjeo izvještaju