Do ljeta 2008. mnogi su analitičari vjerovali da je najgore prošlo. Premije na rizik bile su i dalje visoke, ali su se spustile s najviših vrijednosti. Vjerovalo se da su gubici povezani s hipotekarnim vrijednosnicama ipak neveliki u odnosu na ukupan američki financijski sektor i da nisu nerješiv problem. No u samo nekoliko tjedana na jesen 2008. sve se naglo promijenilo.

“Financijski je sustav i prije rujna 2008. očito bio jako oslabljen, što u to vrijeme nije bilo prepoznato u dovoljnoj mjeri”, piše Frederic Mishkin u studiji iz prosinca 2010. godine. “Baš kao što slabašna vibracija može pokrenuti snježnu lavinu, ako su uvjeti za nju pravi, tako i pri velikom riziku ugrađenom u financijski sustav neki sličan poremećaj ili slom financijske institucije može razotkriti krhkost cijeloga financijskog sustava i pokrenuti lančanu reakciju koja čitav sustav može gurnuti preko ruba ponora.” Tako se dogodilo da je dan nakon Lehmanova bankrota, najvećeg u američkoj povijesti, sa 600 milijardi dolara imovine i 25.000 zaposlenih kolabirao i AIG. Započeo je juriš ulagača na novčani fond Reserve Primary, a težak udarac sustavu zadalo je i političko natezanje oko plana za spašavanje, TARP-a. Mnogi analitičari dokazivali su da je odluka ministarstva financija i Feda da dopuste bankrot Lehmana bila kolosalna pogreška koja je mali financijski poremećaj preokrenula u globalnu financijsku krizu. No Mishkin, koji je u to vrijeme sudjelovao u raspravama u Fedu, podsjeća da su “u to vrijeme postojali vjerodostojni razlozi da se Lehman pusti u stečaj”. Golema opasnost koju je za financijski sustav predstavljao osiguravatelj American International Group (AIG) još je bila slabije prepoznata nego opasnosti koje je skrivao Lehman. U raspravama o krizi AIG se uopće nije spominjao, prisjeća se Mishkin. Benu Bernankeu nije preostalo ništa drugo osim ljutnje kad je shvatio da osiguravatelj posluje “kao golemi hedge fond unutar osiguravateljske kuće”. Sve je postalo jasnije kad je AIG morao otpisati 400 milijuna dolara uloženih u kreditne derivate, a slično se dogodilo i fondu Reserve Primary koji je u Lehmanove “papire” uložio 785 milijuna dolara, od kojih ulagači nisu spasili nijednu desetinu.

Rujan 2008. – Dionice banaka kao kolateral

15. rujna Propast Lehman Brothersa, četvrte po veličini američke investicijske banke. Nakon što su propali pregovori o spašavanju banke, odlučeno je da će Lehman pokrenuti stečaj, a Bank of America će preuzeti Merrill Lynch, najveću američku investicijsku banku. Istodobno je Fed priopćio kako će prvi put u povijesti početi prihvaćati dionice kao kolateral za izvanredne kredite investicijskim i komercijalnim bankama.

Rujan 2008. – ECB upumpava cijeli proračun EU

16. rujna U samo dva dana Europska središnja banka (ECB) za ublažavanje krize ubrizgala je u financijski sustav stotinu milijardi eura s kamatom od 4,25 do 4,7 posto. Taj je iznos bio podjednako velik kao i godišnji proračun Europske unije. Istodobno je i Bank of England emitirao dodatnih 20 milijardi funti.

Rujan 2008. – Amerika ‘nacionalizira’ AIG

17. rujna Najveći američki osiguravatelj AIG izbjegao je bankrot prihvativši državni zajam od 85 milijardi dolara, a zauzvrat je državi prenio 79,9 posto vlasništva. SAD se odlučio na spašavanje AIG-a nakon što su sve privatne inicijative za njegovo preuzimanje propale i nakon procjene da bi bankrot tvrtke osiguravateljskoj industriji odnio 180 milijardi dolara.

vrhunska prilika

Vrijedna lokacija uz Neretvu traži novog vlasnika, Grad Opuzen objavio natječaj

ubrzana digitalizacija

Bez njih nema ni struje ni interneta: zašto su kabeli postali najvažnija infrastruktura Europe

Rujan 2008. – Kongres odlukom ruši Dow Jones

29. rujna Kongres SAD-a je odbio plan spašavanja financijske industrije ministra financija Henryja Paulsona. U noći sa subote na nedjelju ministar Paulson je objavio da su predstavnici vlade i Kongresa postigli načelni dogovor o 700 milijardi dolara vrijednom planu prema kojem će vlada od financijskih institucija otkupiti loše vrijednosne papire. U ponedjeljak je uslijedio šok: Kongres je odbio Vladin plan. Indeks Dow Jones je potonuo 6,98 posto, što je jedan od njegovih najvećih dnevnih padova u povijesti.

Listopad 2008. – Merkel jamči za štednju građana

6. listopada Njemačka vlada sa 50 milijardi eura spasila je od propasti Hypo Real Estate, jednu od najvećih banaka u zemlji. Istodobno je kancelarka Angela Merkel objavila neograničena jamstva države za svu privatnu štednju, što je odmah nakon Njemačke učinila i Danska kako bi suzbile paniku koja se širila s druge strane Atlantika.

Listopad 2008. – Njemačka ‘iskrcava’ 500 milijardi eura

13. listopada Njemačka je za spašavanje banaka odlučila izdvojiti 500 milijardi eura. Oko 400 milijardi namijenjeno je za garancije za kredite, a dodatnih 70 milijardi za dokapitalizaciju banaka koje su se našle u problemima. Za pokrivanje “neočekivanog pada kreditiranja” namijenjeno je 30 milijardi eura.

Listopad 2008. – Islanđani zbog kraha na rubu gladi

16. listopada Nakon što je islandska vlada u prethodnim tjednima preuzela tri najveće banke u zemlji, dobavljači hrane ukinuli su zajmove uvoznicima, a neki su zatražili i plaćanje unaprijed. Budući da je devizno tržište bilo paralizirano, zalihe hrane svele su se na samo tri do pet tjedana. Do tog trenutka Island je primio 400 milijuna eura pomoći nordijskih zemalja, a s Rusijom je pregovarao o četiri milijarde eura zajma koji nije realiziran. Pomoć je zatražio i od MMF-a.

Listopad 2008. – Novih 20 milijuna nezaposlenih

21. listopada Najava gubitka još 20 milijuna radnih mjesta. Direktor Međunarodne organizacije rada (MOR) Juan Somavia rekao je u Ženevi da MOR očekuje da broj nezaposlenih u svijetu u 2009. poraste na 210 milijuna, sa 190 milijuna koliko ih je bilo 2007. godine. Pozvao je vlade “da provedu brzu i usuglašenu akciju da se spriječi socijalna kriza koja može zahvatiti cijeli svijet”.

Listopad 2008. – Alan Greenspan posipa se pepelom

23. listopada U zapanjujućem “mea culpa” svjedočenju pred senatskim povjerenstvom za kontrolu i državnu reformu, Alan Greenspan, bivši predsjednik Feda, priznao je kako je precijenio sposobnost financijskih tržišta da se sama ispravljaju i da nije vjerovao kako deregulacija može osloboditi tako destruktivne sile. “Ova je kriza šira od bilo čega što sam mogao zamisliti… Oni koji su polagali nadu da će kreditne institucije iz vlastitog interesa štititi kapital dioničara (osobito ja), sada su šokirani i u nevjerici” rekao je Greenspan.