Iako je transparentnost jedna od najčešće spominjanih riječi u političkom govoru, a otvorenost proračuna cilj za učinkovitu javnu kontrolu, Vlada je odlučila da će sljedeće godine građani imati još manji uvid u lokalne proračune. U listopadu je Ministarstvo financija jedinicama lokalne samouprave poslalo novu uputu u kojoj se kaže da se proračuni za 2011., koji se upravo usvajaju, moraju planirati do treće razine i takve usvojiti. Svako detaljnije planiranje bi predstavljalo kršnje Zakona o proračunu iako je dosad je bilo dopušteno planirati na četvrtoj razini. Iza suhoparne formulacije o proračunskim razinama je zapravo skrivanje uvida kako se konkretno planira trošiti više od 20 milijardi kuna s kojima raspolaže lokalna i regionalna samouprava.

Manipuliranje rashodima
Primjerice, ako su se dosad trebali prikazati rashodi za nematerijalnu imovinu, onda se detaljnije prikazivala podskupina ulaganja u javnu infrastrukturu, zatim podskupina promet pa podskupina ceste. Prema novome će sve završiti na prometu pa podaci o trošenju na nižoj razini neće biti objavljivani. Ministarstvo nije propisalo da bi lokalci izvan prijedloga proračuna za usvajanje trebali raditi i detaljniju klasifikaciju prihoda i rashoda i javno je objaviti. U uputi se navodi da je to u skladu s europskom praksom i omogućava veću fleksibilnost. Prevedeno, ako su planirali potrošiti novac na jednu stvar, sada će im biti lakše potrošiti na drugu, a da ni lokalni zastupnici ni građani to ne znaju. “Sustav bi možda i funkcionirao u uređenijim zemljama, ali kod nas teško da će se netko pridržavati nečega što mu donosi više posla, a da to ne mora”, komentira jedan visokopozicionirani čelnik izvršne vlasti. Tri razine su možda i dovoljne za mala mjesta, ali, primjerice, u Zagrebu koji ima proračun od 6,8 milijardi kuna po novome će se malo toga konkretnog moći doznati. Skupštinski Odbor za financije je zatražio od izvršne vlasti da im dostavi četvrtu razinu kako bi znali o čemu odlučuju. Pročelnik za financije Slavko Kojić je to učinio, ali i da nije htio, ne bi bio sankcioniran.

Zbunjeni zastupnici
“Otežano je doći do informacije i kvalitetno raditi. Mi zastupnici trebamo preuzeti odgovornost za usvajanje proračuna, a da ne znamo na što se on točno troši”, kaže Igor Rađenović (SDP), predsjednik zagrebačkog Odbora za financije. Dodaje da je zadovoljavajuća bila dosadašnja praksa u kojoj se proračun donosio na četiri razine, a izvršna vlast je imala mogućnost autonomne preraspodjele sredstava od 5 posto. I Zorislav Antun Petrović iz Trancparency Internationala Hrvatska ne vidi razlog da se smanjuje količina informacija koja se daje u proračunu. “Svaka odgovorna vlast bi trebala biti zainteresirana prikazati odakle novac dolazi, a pogotovo na što se troši”, kaže. Lokalnim čelnicima poručuje da se ne bi trebali držati minimalnih zakonskih propisa, nego odvojeno javno prikazati detaljniju potrošnju. Iz Udruge gradova ipak su pozdravili novi proračunski model s manje detalja. “To će omogućiti veću fleksibilnost i bolje usmjeravanje novca prema građanima”, kaže Dario Runtić, savjetnik u Udruzi koju vodi Vojko Obersnel. Ipak, na opasku o manjoj transparentnosti kaže da se ona može postići kroz informiranje građana.

Udruga će uskoro izdati i priručnik za svoje članice kako povećati transparentnost. Iz Ministarstva financija su odgovorili da su nove regule u skladu s europskom praksom te da se naglasak stavlja na “aktivnosti i projekte koji su planirani u proračunu umjesto na vrstu i visinu troškova”. Dodaju da se programi javno moraju obrazložiti, a niža razina omogućava veću fleksibilnost. Tvrde i da su već za ovu godinu jedinice trebale raditi proračune na tri razine. Smatraju da je transparentnost osigurana i time što se obračun proračuna, dakle godišnji izvještaj o potrošnji novca, u konačnici ipak planira na detaljnijoj razini “kako javnost ne bi bila uskraćena za informacije”.

Danski primjer

Moraju opravdati svaki trošak
U HRT-ovoj emisiji “Paralele” prikazana je nedavno reportaža iz Danske koja je prema indeksu Transparency Internationala najmanje korumpirana u svijetu. Na primjeru općine Odense je prikazano kako političari moraju detaljno ispuniti svaki trošak koji su ostvarili iz proračuna, sve troškove konferencija, prezentacija i proračunske potrošnje. Oni koji ne ispunjavaju dužnost više ne bivaju izabrani.