Prve isporuke ruske nafte iz projekta Sahalin-1 krenut će sredinom kolovoza kako je bilo i planirano, stoji u priopćenju američke naftne kompanije Exxon Mobile, najznačajnijeg ulagača u ovaj projekt. Time su demantirane prije izjave iz naftnih krugova kako će isporuke kasniti nekoliko mjeseci. Na ovu izjavu nadovezale su se vlade Japana i Indije koje su potvrdile kako će prve isporuke pristići u te zemlje u rujnu ove godine, čime će se znatno smanjiti njihova ovisnost o nafti s Bliskog istoka.
Ruski otok Sahalin, smješten u Ohotskom moru, trebao bi sljedećih godina promijeniti sadašnje odnose na svjetskom tržištu nafte i plina, nadaju se mnoge azijske vlade koje su već odavno taj otok označile bitnim faktorom u razvoju svojih privreda. Dugoočekivanim projektom Japan, Kina, Indija, Južna Koreja, ali i mnoge druge zemlje istočne Azije konačno će smanjiti svoju ovisnost o bliskoistočnoj nafti i plinu, koja je dosad te zemlje činila prilično ranjivima. Zajednički pothvat Sahalin-1 vrijedan 13 milijardi sastavljen od američkog Exxona koji u projektu sudjeluje sa 30 postotnim udjelom, ruskog Rosnefta sa 20 postotnim dijelom, ONGC-a koji također ima udio od 20 posto te japanskog Sodeca (30 posto) krajem godine će početi osiguravati stalne dotoke nafte Dalekom istoku. Prema procjenama, riječ je o rezervama u visini 2,3 milijuna barela nafte te 485 milijardi kubičnih metara prirodnog plina. Sahalinska nafta, naime, nije mogla doći u bolje vrijeme za tamošnje vlade koje zadnjih mjeseci strepe nad događajima na Bliskom istoku, a posebice onima vezanima uz napetosti zbog iranskog nuklearnog programa koje bi mogle rezultirati manjim isporukama, a možda i prestankom. Japan, primjerice, oko 90 posto svojih zaliha nafte uvozi s Bliskog istoka, a u gotovo jednakom položaju su i ostala dalekoistočna gospodarstva.

U posljednjih dvadesetak godina ovisnost o tim izvorima nafte drastično je porasla pa su vlade u suradnji s lokalnim naftnim kompanijama krenule u osiguravanje inozemnih izvora. Osim same sigurnosti u vezi s dotokom nafte, zasigurno će doći i do višestrukog smanjenja troškova prijevoza što će pružiti tvrtkama mogućnost širenja poslovanja, odnosno traženja dodatnih izvora.
Jednako važan projekt je i Sahalin-2 koji bi trebao pokrivati sve veću potražnju za ukapljenim plinom. Premda će isporuke s tamošnjeg LNG terminala kasniti, tj. prve zalihe plina bit će isporučene u ljeto 2008., a ne godinu dana prije kako je prvotno bilo planirano, već je sada 90 posto ugovora o isporukama zaključeno. Prošli tjedan je uprava Royal Dutch Shella izjavila kako će ubrzo i preostalih deset posto isporuka naći kupce. Sahalin-2 zapao je u određene probleme kada su se pojavile teškoće tehnološke prirode, dok je istodobno porasla cijena sirovim materijalima što je dovelo do mnogo većih troškova nego se pretpostavljalo. Osim dalekoistočnih zemalja, iznimnu stratešku važnost u dvama projektima vidi i Rusija čija bi vlada uskoro, ako je suditi po najavama iz Moskve, mogla podići tenzije na Sahalinu, ali i mnogo šire. Naime, Ruska akademija prirodnih znanosti poslala je vladi studiju prema kojoj neefikasnost inozemnih kompanija koje rade na projektima te njihovo nepridržavanje rokova stoje Rusiju 10 milijardi dolara. Stoga Moskva razmišlja o preuzimanju većinskih udjela u Sahalinu 1 i 2 i istiskivanju inozemnih investitora. Posljednjih mjeseci Rusija sve češće ističe kako su i kineske naftne kompanije dobrodošle u Sahalin, a učestali intenzivni razgovori vodećih ljudi dviju zemalja mogli bi dovesti do čvrste suradnje u proizvodnji energenata, ali i prilične promjene u projektima Sahalin.