Javno-privatna partnerstva sa gospodarskim subjektima mogu biti novi izvor financiranja sveučilišta, jedan je od zaključaka okruglog stola koji se u petak i subotu održavao na Sveučilištu u Zagrebu u organizaciji UNESCO Katedre za menadžment u visokom obrazovanju.

U vremenu kada javna sveučilišta diljem svijeta dobivaju sve manje proračunskog novca novi oblici financiranja nužni su za održanje istraživačkih i nastavnih aktivnosti, zaključak je 40-ak stručnjaka, znanstvenika i političara iz SAD, Velike Britanije, Hrvatske, Slovenije i Srbije koji su sudjelovali u radu okruglog stola. Osim partnerstava, visoko obrazovanje i znanstvena djelatnost na fakultetima može se financirati donacijama, sponzorstvima, novcem iz europskih pretpristupnih i kasnije strukturnih fondova te investicijama iz gospodarstva koje u svakom pogledu moraju biti transparentne, poručio je Peter J. Wells, voditelj Europskog centra za visoko obrazovanje pri UNESCO-u. Aleksa Bjeliš, rektor Sveučilišta u Zagrebu, na početku okruglog stola je izjavio kako Hrvatska često misli kako je usamljena u svojim problemima, pogotovo kada je financiranje visokog obrazovanja iz proračuna u pitanju. “Ovaj okrugli stol trebao biti zato dati jednu novu perspektivu tom problemu. Nadam se da ćemo poučeni primjerima iz prakse iz drugih zemalja, pogotovo zemalja iz regije, i mi smoći snage za pronalazak novih investicija”, napomenuo je Bjeliš koji najkritičnijim dijelom smatra financiranje istraživačke djelatnosti. Naime, svuda u svijetu je baš ta djelatnost generator ekonomskog razvoja i ne smije se gledati kao usamljeni dio financiranja visokog obrazovanja i znanosti. Kod nas ne samo da se u taj segment ne ulaže dovoljno, nego se državne potpore smanjuju drugu godinu zaredom. Sve to razlog je što je u sustavu iz godine u godinu sve manje sredstava iz domaćih gospodarskih subjekata, ali i sve manje rezultata i motivacije. “Upravo u tom segmentu moramo pojačati suradnju s privatnim sektorom, ali inzistirat ćemo na partnerskom odnosu”, rekao je rektor. Ukoliko se nastavi ignorirati problem nedovoljnog ulaganja u obrazovanje i znanost, posljedice će biti dugoročne, složili su se sudionici. Ne samo da će nam nedostajati kvalitetne i educirane radne snage, nego ćemo izgubiti bitku u svjetskoj utrci za inovacijama, novim tehnologijama i novim znanjem, što će nas svrstati na samo dno po stupnju razvijenosti, a danak te politike plaćat će buduće generacije.