“Nogometaši Ukrajine ostvarili su povijesni uspjeh, četvrtfinale će ostati zapisano zlatnim slovima u ukrajinskoj nogometnoj povijesti. Utišali su sve kritičare koji su najglasniji bili nakon debakla protiv Španjolske. Ipak, i tada je ostao dojam da mogu dati mnogo više. ‘Od dolaska u Njemačku igramo na rezultat, stoga je možda naša igra malo manje atraktivna za publiku. No, ja sam presretan jer danas živimo svoje snove. I sve ćemo učiniti da nastavimo sanjati’, kazao je izbornik Ukrajine Oleg Blohin.”
Citat je ovo jednog objektivnog izvještavanja sa Svjetskog prvenstva u nogometu, no jesu li baš utišani svi kritičari nakon “povijesnog uspjeha jednog debitanta”? Dok gledamo emisiju hrvatske televizije GOLEO, u kojoj glavnu riječ vodi Ivica Blažičko, čini se da nisu. Još u najavi utakmica osmina finala on i njegova pratilja naveli su u prognozi sedam mogućih četvrtfinalista, a osmog nisu htjeli ni spominjati. Pa tko je uopće ta Ukrajina? A kada je ta Ukrajina preskočila Švicarsku, čuli smo opet kako to nije vrijedno spomena. Inače temperamentni Miroslav Ćiro Blažević pokušao je ukazati na neke vrijednosti te utakmice, sudac Goran Marić pohvalio je korektnost igrača i dobro suđenje, ali se Ivica nije dao – sve to nije vrijedno spomena! Nije vrijedna Ukrajina, nogometna nacija koja je činila okosnicu reprezentacije SSSR-a iz njenih ponajboljih dana osamdesetih godina, zemlja koja ima svoj nogometni stil, nije vrijedan Dinamo iz Kijeva koji je dvaput osvajao Kup pobjednika kupova, a dao međunarodne zvijezde poput Blohina, Bjelanova, Zavarova, Rjebrova, Ševčenka… Ivica Blažičko možda ne mora poznavati neke geografske, povijesne i političke činjenice, ali nogometne bi morao!