Karlovačka tvornica kliznih ležajeva Nova TKL završava godinu s dobiti za koju direktor Mijo Bišćan kaže da na početku nije bila obećavajuća, ali da su poslovni rezultati ostvareni u drugoj polovici godine ne samo izvukli čitavu godinu, već se Nova TKL čak sprema u investiciju vrijednu oko pola milijuna eura. Razlog tome je znatan porast narudžbi za izradu kliznih ležajeva od strane svih hrvatskih tvornica brodskih diesel motora – pulskog Uljanika, riječkog 3. maja, Brodosplitova TDM-a i TKL Novinog karlovačkog susjeda i nekada dijela iste tvrtke, Adriadiesela. To je primjer važnosti brodogradnje kao generatora zaposlenosti i pratećega gospodarstva.

Spas iz inozemstva
Jedna od prednosti Nove TKL je i to što je ona nekada u vrijeme bivše Jugoturbine bila dio Tvornice diesel motora, a ’90-tih godina došlo je do razdvajanja na današnji Adriadiesel i TKL. Tako smo tehnološki i svim potrebnim znanjima i inženjeringom posve spremni pratiti sve zahtjeve suvremene dieselmotorne proizvodnje pa nam ne predstavlja nikakav problem proizvodnja za različite tipove i proizvođače diesel motora. Kako su knjige narudžbi naših brodogradilište pune za nekoliko godina unaprijed, tako imamo mnogo narudžbi za pulski Uljanik, splitski TDM i karlovački Adriadiesel, koji svi rade motore po licenci MAN Burmeister & Wain, ali isto tako imamo znatno pojačan intenzitet narudžbi za 3. maj koji proizvodi motore po licenci Sulzera, odnosno njegova finskog vlasnika Wärtsiläe, kaže Mijo Bišćan.
Druga strana medalje je naplata. S obzirom na uvjete u kojima posluju domaća brodogradilišta, teret njihovih prethodnih, ali i zbog novonastalih dispariteta između ugovorenih cijena brodova i rastućih cijena čelika prevaljuje se i na brojne dobavljače, od onih bitnih s “makers liste” do onih u “drugom ili trećem” dobavljačkom koljenu. Bišćan kaže kako se tu rokovi plaćanja često razvuku i na više od šest mjeseci, unatoč raznim lobiranjima, intervencijama i drugim pokušajima naplate. Stoga je za Nova TKL jedno od ključnih pitanja kako premostiti vrijeme čekanja naplate, osigurati likvidnost i tekuće poslovanje.
“Spasonosno rješenje su nam izvozni poslovi, gdje se naplatimo u roku 30-ak dana. Tu smo već uhodali poslove reparacije ili izrade novih ležajeva za hidroelektrane u Austriji, za talijanski elektroenergetski sustav, za slovensku cementaru u Trbovlju i slično. U tom segmentu poslova važna nam je također tvornica diesel motora 3. maja za koju u drugom dijelu programa radimo klizne ležajeve za motore koje oni kao direktni izvoz isporučuju na ugradnju u brodove koji se grade u brodogradilištima u Koreji”, kaže Bišćan.

Proširiti kapacitete
Paralelno s time, Nova TKL intenzivira i poslove na, uvjetno rečeno, “B segmentima” domaćeg i izvoznog specifičnog tržišta kliznih ležajeva. U domaćim okvirima, to su poslovi za potrebe Jadrolinije, HŽ-a, “Končara” i nekih drugih redovitih naručitelja gdje naplata ipak ide lakše ili barem drugim instrumentima. Na međunarodnom planu, riječ je o TKL-ovu ulazu ili povratku na tržišta BiH i Makedonije, dok je situacija sa SiCG drukčija.
“U Nišu imamo tvrtku YUTKL koja u jednom dijelu poslovanja ispituje i obrađuje potrebe i mogućnosti plasmana TKL-ovih ležajeva i servisnih usluga na tržište SiCG, dok smo u drugom segmentu uz pomoć YUTKL-a izvezli prošle i ove godine ležajeve za potrebe ruskih nuklearnih elektrana, no to su tek poslovi u začetku”, dodao je Bišćan. Sve će to rezultirati pozitivnim rezultatom ostvarenim u 2005. godini, ali s nevelikom dobiti, a Bišćan dodaje kako 100-postotni vlasnik Nove TKL, zagrebački Strojopromet u vlasništvu Stjepana Kraljića, upravo počinje realizaciju investicije od 500.000 eura radi dopune strojnog parka i proširenja kapaciteta kako bi se moglo u predstojećem razdoblju pratiti narudžbe proizišle iz konjukture u svjetskoj brodogradnji.
“Riječ je o nabavi kompjutorski upravljanih CNC glodala i tokarilica jer već smo i sad u nekim fazama jedva stizali s isporukama radeći i u trima smjenama. Interes vlasnika je uz toliku zaposlenost kapaciteta povećati i promet, odnosno udio dobiti u njemu, što bi se trebalo postići sa sadašnja 43 zaposlena radnika, ali uz povećanu produktivnost s novonabavljenim strojevima”, zaključio je direktor Mijo Bišćan.