Sindikalna potrošačka košarica jedan je od instrumenata kojim se pojedine sindikalne središnjice obraćaju socijalnim partnerima, Vladi i poslodavcima, sindikalnoj sceni, ali i hrvatskoj javnosti. To je legitiman oblik sindikalne aktivnosti u našoj zemlji i HUP nema ni pravo ni namjeru na bilo koji način osporavati ili umanjivati to pravo. Jednako tako HUP problematiziranjem sindikalnog načina izračuna i prikaza odnosa izdataka potrošnje obitelji i financijskih primanja nema u primisli umanjiti velike probleme brojnih hrvatskih obitelji koje posebno u sadašnjem razdoblju ekonomske recesije i krize vrlo teško žive.

HUP je na promišljanje i javno očitovanje o ovom sindikalnom alatu potaknula nesuklađenost njihova izračuna sa službenim podacima Državnog zavoda za statistiku. Drugim riječima, postoje okolnosti u ovom sindikalnom instrumentu na koje valja ukazati, što cijeli postupak dovodi u područje metodologijske neodrživosti. S tih osnova ovaj instrument se mora promatrati kao sredstvo političkog pritiska, a nikako kao objektivan i metodološki provjerljiv postupak. U njemu su sadržane i važne sadržajne i jezične nelogičnosti i manjkavosti te kao takav treba postati predmet javnog propitivanja. Sindikalna potrošačka košarica ovakva kakva je danas predstavlja neprimjeren i zbunjujući način izvještavanja o stanju i kretanju osobne potrošnje i novčanih i naturalnih primitaka kućanstava. HUP, kao odgovorni socijalni partner, zalaže se za redovito objavljivanje kretanja potrošnje u kućanstvima Državnoga statističkog zavoda, nacionalno kompetentne institucije koja cjelovito prikuplja, obrađuje i interpretira statističke brojne aspekte problematike potrošnje, izdataka obitelji i novčanih primanja obitelji i njihovih međuodnosa.

Tri su temeljne, krucijalne pogreške sindikalnog izračuna košarice. Ključna metodološka pogreška leži u netočnoj pretpostavci sindikalne košarice da se referentna hrvatska obitelj sastoji od četiri člana, dvoje odraslih i dvoje djece te da su novčani primici obitelji samo dohodak od nesamostalnog rada u visini prosječne plaće jedne odrasle osobe. Sljedeća nelogičnost je da predmetna četveročlana obitelj živi u vlastitom dvosobnom stanu od 60 četvornih metara. Daljnje metodološke nelogičnosti i netočnosti vezane su za sadržaj i strukturu potrošačke košarice koja je znatno u neskladu sa službenim podacima Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske (vidljivo u dokumentu Statističke informacije, u području osobne potrošnje obrađeno kao sadržaj i struktura izdataka za potrošnju, prosjek po kućanstvu). U daljnjem tekstu slijedi opis svake od te tri teze te argumentacija iz koje je vidljivo zbog čega je potrebno da DZS redovito objavljuje metodološki ispravne podatke o ovoj temi.

Pogrešna sindikalna hipoteza broj 1
Jedan zaposleni s prosječnom plaćom u četveročlanoj obitelji
Sindikati su najviše medijski eksploatirali i manipulirali podatkom koji je nastao stavljanjem u odnos nepotpunih i djelomično točnih informacija o relevantnom kućanstvu i primanjima kućanstva, pri čemu se dobio točan, ali irelevantan podatak o pokrivenosti navodne potrošačke (sindikalne) košarice četveročlane obitelji prosječnom plaćom. Kada bi, kao što to sindikaci prikazuju, relevantna obitelj imala četiri člana, dvoje odraslih i dvoje djece, tada bi uz približno 1,5 milijuna obitelji u Hrvatskoj živjelo oko 6 milijuna stanovnika. Na našu veliku žalost realna je brojka za cijelu jednu četvrtinu manja od ove izvedene računice prema sindikalnoj metodologiji. Još je veća nelogičnost i netočnost da se financijska primanja relevantne četveročlane obitelji sastoje samo od prosječne plaće. Primanja kućanstva sastoje se od novčanih i naturalnih primanja. Financijska primanja kućanstva obuhvaćaju širok spektar, najvećim dijelom obuhvaćen odredbama Zakona o porezu na dohodak. Osim plaća oko 1,5 milijuna zaposlenih tu su i primanja po osnovi prava iz radnog odnosa kao što su božićnice, uskrsnice, naknada za godišnji odmor (K 15), plaćeni prijevoz, te mirovine 1,1 umirovljenika, doznake iz inozemstva hrvatskih državljana na privremenom radu u inozemstvu (samo u Njemačkoj radi oko 300.000 Hrvata), inozemne mirovine, autorski i ugovori o djelu, otpremnine, dječji doplaci za oko 400.000 djece, rodiljske naknade…

Tome treba dodati neslužbeno gospodarstvo u Hrvatskoj koje se kreće po raznim procjenama od službeno 15% do čak neslužbeno 35% BDP-a. Siva ekonomija prisutna je u različitim oblicima i intenzitetu u svim djelatnostima i zanimanjima, a pogoduje joj uslužno dominantna struktura hrvatske ekonomije. Samo u turizmu neke procjene govore od 8 do 10 milijardi kuna godišnje sive ekonomije u privatnom smještaju. Nažalost, dio primanja počiva i na radu na crno na čiju je štetnost HUP višekratno upozoravao. Sivo i crno područje djelovanja i primitaka posebno se pojačava u doba krize tako da treba pretpostaviti da se ta zakonitost može pretpostaviti i u aktualnim hrvatskim prilikama. Osim opisanih novčanih primanja treba imati u vidu da poljoprivredna i mješovita kućanstva (ukupno oko 12% kućanstava) dio svojih potreba za hranom podmiruju iz vlastite proizvodnje. Od ukupnog broja kućanstava oko polovine posjeduje zemlju.

Pogrešna sindikalna hipoteza broj 2
Teza četveročlane obitelji u dvosobnom (unajmljenom) stanu
Iduća je teza sindikata da statistički relevantna obitelj živi u vlastitom stanu od 60 četvornih metara. U Hrvatskoj je 1,421.623 nastanjenih stanova s površinom 105,815.623 četvorna metra, što čini prosječnu veličinu nastanjena stana od 74.43 četvorna metra (DZS-ov statistički popis 2001.). Od navedenoga ukupnog broja nastanjenih stanova od 1,421.326 u zgradama s tri ili više stanova je 487.512 jedinica ili nešto više od jedne trećine (DZS-ov statistički popis 2001.). O mogućem broju stanova govori podatak da je oko 360.000 društvenih stanova ušlo u proces privatizacije (u Josip Tica “Macroeconomic aspects oft he Croatian housing market 2004.”). Iz navedenog se može zaključiti da zgrade s jednim i/ili dva stana čine gotovo dvije trećine nastanjenih stanova i približno toliko kućanstava u njima živi. Drugim riječima, većina obitelji živi u kućama. Pokušaj stavljanja izdataka (od 250 euro mjesečno) za najam stana u tzv. potrošačku košaricu, premda je to golem problem za podstanare, predstavlja svojevrsno kukavičje jaje jer više od 90% hrvatskih obitelji živi u vlastitom domu.

Treća pogreška tzv. sindikalne potrošačke košarice
Nepotpuna struktura tzv. potrošačke košarice sindikata
U svakom ozbiljnom poslu, poput analize kretanja potrošnje, maloprodaje i drugih ekonometrijskih pokazatelja, vrlo je važna metodološka dosljednost i usporedivost. Dok se metodološka dosljednost odnosi na zadržavanje identičnih mjerila u duljem razdoblju (kod kontinuiranih istraživanja), usporedivost se tiče korištenja parametara (kriterija, varijabli) koji se odnose na predmet istraživanja. Kad je riječ o tzv. sindikalnoj košarici, jedina dosljednost koju ona zadovoljava jest vremenska, jer se može pronaći u redovitim izvješćima (svaki mjesec se izlazi u javnost s podacima). Međutim, za nju se ne može reći da zadovoljava kriterij metodologijske dosljednosti. Da bi metodologijska dosljednost bila ispunjena, vrlo je važan uvjet usporedivosti, kojoj treba dodati i obuhvat predmeta istraživanja. Da bi rezultati nekog istraživanja bili usporedivi, moraju mjeriti identične elemente.

Takav pristup onda osigurava usporedbu s prethodnim razdobljima, ali i usporedbu s nekim istraživanjima koja se provode izvan naše zemlje. Kako s tim metodologijskim uvjetima stoji ovo istraživanje sindikata o tzv. potrošačkoj košarici? Na temelju pokazatelja o kriterijima određivanja izdataka jasno je da nema metodologijske dosljednosti. Drugim riječima, iz ovih se pokazatelja jasno razaznaje kako je riječ o metodologijski neprovjerljivom i neusporedivom postupku. Struktura izdataka iz pristupa praćenja osobne potrošnje, prosjek po kućanstvu Državnog zavoda za statistiku (Statističke informacije 2010.), izgleda ovako: Hrana i bezalkoholna pića, Alkoholna pića i duhan, Odjeća i obuća, Stanovanje i potrošnja energenata, Pokućstvo, oprema za kuću i redovito održavanje, Zdravstvo, Prijevoz, Komunikacije, Rekreacija i kultura, Obrazovanje, Hoteli i restorani, Ostala dobra i usluge.

poslovna prednost

Više nije dovoljno biti jeftin: Tvrtke koje znaju pokazati što rade imaju prednost

Usavršavanje

Više od diplome: zašto se iskusni stručnjaci vraćaju na FER?

Struktura izdataka sindikalnog pristupa određivanja tzv. potrošačke košarice: Prehrana, Higijena, Odijevanje, Stanovanje, Prijevoz i Kultura. Pri utvrđivanju kategorija istraživanja i usporedbi sadržaj pojedinih kriterija koji su predmet istraživanja izrazito je važan za utvrđivanje metodologijske dosljednosti. Iz javno dostupnih izvora vrlo je nejasan sadržaj nekih od kategorija analize koje u svom pristupu koriste sindikati. Tako je nejasno odnosi li se sindikalna kategorija prehrane i na piće. Osim toga postoje dileme vezane uz potrošnju na komunikacije (što je u našim uvjetima vrlo važan sadržaj), rekreaciju ili obrazovanje za koje se ne vidi kamo pripadaju. Iz tih je kriterija vidljivo kako analiza izdataka u pristupu DZS-a može proći svaku provjeru, da se temelji na relevantnim statističkim uvjetima i istraživačkoj metodologiji, što se za sindikalni pristup ne može ustvrditi. Pritom je važno podvući kako sindikati nigdje ne navode razloge odstupanja svoje strukture od one koju koristi DZS, koja je detaljna, ali i sukladna međunarodnoj praksi.

DZS treba češće objavljivati podatke o kretanju potrošnje kućanstva
Na temelju dosadašnjeg osvrta vidljivo je da je riječ o brojnim nedorečenostima koje stvaraju zamke, kako u metodologiji utvrđivanja parametara, tako i u definiranju sadržaja istraživanja, što u konačnici rezultira nekonzistentnošću i neusporedivošću. To znači da bi sindikati, odnosno istraživački tim za utvrđivanje troška tzv. sindikalne košarice, morali dati socijalnim partnerima, ali i svekolikoj hrvatskoj javnosti brojna i detaljna objašnjenja o meritumu stvari. Sve do tada ova će košarica biti puki politički instrument, a nikako alat kojim bi se na objektivan način utvrđivalo kretanje potrošnje prosječnoga hrvatskoga kućanstva. Ovo su prevažna pitanja da bismo ostali uskraćeni za njihove odgovore. Jednako tako, a zbog važnosti teme, HUP inzistira da Državni zavod za statistiku promjeni praksu objavljivanja podataka o kretanju potrošnje kućanstava. Predlažemo redoviti mjesečni izračun potrošačke košarice koji će na znanstvenim temeljima i metodologijski provjerljivo provoditi DZS. Objavljivanjem tako utvrđenih pokazatelja izbjegla bi se politizacija ovoga suviše važnog društvenog, pa i političkog pitanja.

(HUP)