Devalvacija domaće valute nije rješenje domaće ekonomske politike jer bi takav potez donio puno više negativnih nego pozitivnih efekata, moglo se čuti na okruglom stolu Matice hrvatske pod nazivom “Devalvacija i njezini učinci”.

Profesor Ekonomskog fakulteta Ljubo Jurčić drži da bi prethodno trebalo provesti niz mjera, “prije svega oblikovati industrijsku politike kako bi se znalo što, kako i za koga proizvoditi, potom regionalnu da znamo gdje proizvoditi pa fiskalnu. Na kraju dolazi na red monetarna politika i pitanje tečaja”. Bez toga bi devalvacija osiromašila stanovništvo koje otplaćuje kredite s valutnom klauzulom, a bez izvoznih proizvoda koristi ne bi imalo ni gospodarstvo u cjelini. U početku je, kaže, podržao fiksni tečaj kune uz očekivanje da će se jačati industrija te smanjivati trošak proizvodnje i države. “To se nije dogodilo pa je proizvodnja postala nekonkurentna i sad imamo jaku kunu i slabo gospodarstvo”, istaknuo je Jurčić. Analiza Zvonimira Ratkovskog i Milana Deskara Štrbića, studenata Ekonomskog fakulteta, pokazuje da devalvacija ne nosi dugoročno pozitivan učinak te da je Hrvatska ne bi trebala provesti zbog skorog uvođenja eura. Umjesto toga, predlažu, trebalo bi smanjiti jedinični trošak rada i orijentirati se na proizvodnju i inovacije. Budući da bi devalvacija bila samo uvod u inflaciju, sociolog Darko Polšek upozorio je zaboravljena iskustva s početka devedesetih. “Inflacija je lijek daleko gori od bolesti jer ju je gotovo nemoguće kontrolirati. Zemlje koje to nisu uspjele završile su u vojnim diktaturama, građanskim ratovima ili terorizmu. Da se odluči na taj korak, Hrvatska bi se našla u društvu zemalja poput Gane i Zimbavea”, kaže Polšek. Upozorio je da inflacija povećava nesigurnosti u ekonomiji jer posljedice najviše pogađaju najsiromašnije i destimulira štednju i proizvodnju.