Menadžeri iz domene korporativne sigurnosti samo preko privatnih poznanstava mogu doći do policije i ugovoriti suradnju bez koje njihovo djelovanje ne može biti potpuno, teza je koja se nekoliko puta provukla na okruglom stolu “Korporativna sigurnost naspram korporativne korupcije”, koja se održala u sklopu četvrte konferencije hrvatskih menadžera sigurnosti.

Nezadovoljni zaposlenici
No, s druge strane suradnju s policijom pohvalili su “sigurnjaci” iz Ine, koji su zadovoljni zajedničkim akcijama praćenja cisterni i sprječavanja pljački benzinskih postaja. Na to je reagirao jedan od sudionika okruglog stola, Ante Orlović s Visoke policijske škole, bivši načelnik Odjela gospodarskog kriminaliteta i korupcije, rekavši kako je na hodniku od brojnih menadžera čuo pitanje “zašto policija i mene tako ne štiti”. Orlović je jasno izrazio negodovanje, jer se na okruglom stolu nije pojavio nitko iz USKOK-a, PNUSKOK-a, niti predstavnika sudova koji bi korupciju trebali progoniti. Smatra kako bi naobrazbu menadžeri sigurnosti trebali stjecati i na policijskoj akademiji. Prava rasprava započela je tek kada je ustvrdio da ne zna nijednog menadžera koji je prijavio “pravi” slučaj korupcije u svojoj tvrtki. “Djeluje se samo kad se uhvati kakav sitni blagajnik ili skladištar, a više sfere se ne prijavljuju”, rekao je Orlović. Odmah je reagirao Marijan Tomurad, bivši načelnik PU zagrebačke, danas uposlenik Croatia osiguranja, rekavši da se u njegovoj tvrtki dogodio svima poznat slučaj kada je jedan od čelnika pokrenuo antikorupcijsku aferu. Bitno žešći bio je Joško Morić, glavni čovjek za pitanje sigurnosti u zagrebačkom Holdingu. “Zašto biste vi to znali? Bolje je da ne znate”, povikao je Orloviću, objasnivši da je nekada bolje takve stvari rješavati što dalje od očiju javnosti, jer u takvim situacijama “nije lako biti heroj”. Ovaj je uzvratio da je kao načelnik bitnog odjela to morao znati, a da se ne smije kriviti državu za sve nedaće, jer ako ima problema u komunikaciji između dviju strana, obično su obostrani. Uključujući se u raspravu Zorislav Antun Petrović, predsjednik Transparency Internationala Hrvatska, slikovito je objasnio da je siguran kako nitko nikada neće izmjeriti korupciju, niti će je itko ikada uspjeti iskorijeniti, što ne znači da se ne treba boriti. “Je li korupcija kada privatnik svome prijatelju bocu vode za piće plati 50 kuna? To pitanje u Hrvatskoj još uvijek nije otvoreno”, zaključio je Petrović, dodavši da po pitanju korupcije ima previše sivih zona, jer pravila nisu detaljno postavljena. Stručnjak na polju informatičke sigurnosti Nikola Brzica objasnio je kako je gospodarska kriza utjecala na taj sektor poslovnog svijeta. Smatra da je pričama o otkazima i smanjivanjem plaća stvoren veliki broj nezadovoljnih zaposlenika.

Veliki incidenti
“Ništa se ne ulaže u taj sektor, sve dok se jednom ne dogodi veliki incident”, zaključuje Brzica. Spomenut je i slučaj kada su se u Profilu odlučili zaposlenike poligrafski testirati. “Znamo da nam je taj korak narušio imidž, ali otkrili smo veliki korupcijsku hobotnicu”, rekao je menadžer Ivica Šikić.

Lojalnost

Šutnja zbog vlasnika
Vatreno je bilo i po pitanju u kojoj su mjeri menadžeri korporativne sigurnosti lojalni vlasnicima i jesu li zbog toga spremni prešutjeti neke nepravilnosti koje idu na ruku vlasničkoj strukturi.

Nema sukoba interesa
Takve navode odbacio je Morić, rekavši da menadžeri sigurnosti nisu u nikakvom sukobu interesa. “Ne znam nijednog kolegu koji je spreman na takvu razinu lojalnosti da ne bi prijavljivao kaznena djela koja primijeti”, kaže Morić i uzvraća pitanjem znači li to da se tvrdi kako su vlasnici skloni korupciji.