Dokle god stara tvornica papira u ovom sibirskom gradu debla pretvara u namote kartona koji nalikuju golemim kalemima, Eduard Merkulov imat će plaću i gajiti nadu u bolju budućnost. Možda u novoj Rusiji ipak bude mjesta za srednjovječnog radnika.

Njegova supruga, šurjak i mnogi susjedi također rade u tvornici i dijele Eduardovo mišljenje. “Ovdje nema ničega drugog”, kaže Merkulov. “Ne znam što bismo da tvornice nema.” No tvornica je na izdisaju i možda ne dočeka novu generaciju radnika. A ako se tvornica ugasi, što će se dogoditi s gradom od 15.000 stanovnika? Tijekom više desetljeća vlasti komunisti su na golemom teritoriju gradili gradove kao što je Bajkalsk. Princip je bio sljedeći: odaberi izoliranu lokaciju, podigni dimnjak i dopremi tisuće ljudi. Ova strategija možda je bila važan korak u modernizaciji Sovjetskog Saveza, no današnjoj Rusiji predstavlja prokletstvo jer je preplavljena mjestima koja ovise o ruševnoj tvornici. Ova je krajem 2008. godine zatvorena, a u siječnju ove godine ponovno otvorena na zahtjev Kremlja. Nalazi se na obali Bajkalskog jezera, golemog i čarobnog izvora slatke vode. Tvornica je sagrađena sredinom šezdesetih godina prošlog stoljeća i privatizirana nakon raspada Sovjetskog Saveza. Nije riječ samo o reliktu industrijskog doba, nego i o prijetnji za okoliš jer se rad temelji na tehnologiji sovjetske ere koja je bila zastarjela već kad je postavljana. Prije ili poslije tvornicu će trebati preurediti ili odvesti u stečaj. Većina radnika, njih 2000, ili njihovih roditelja i djedova u Bajkalsk je stiglo u vrijeme komunističke vlasti jer im je zajamčeno stalno radno mjesto. Merkulov i njegova supruga Jelena, oboje u četrdesetima, u tvornici su se zaposlili osamdesetih godina prošlog stoljeća. Tvornica ih je nekoć slala na ljetovanja i omogućila im njihov uredni dvosobni stan. “Bolje se živjelo u sovjetsko doba”, kaže Jelena Merkulov. “Vladala je stabilnost. Dobivali smo plaću, a cijene u trgovinama nisu rasle.” Kako pristupiti rješavanju problema stotina tisuća radnika u takvim tvorničkim gradovima jedan je od najvećih gospodarskih problema današnje Rusije, naročito zato što slab rast svjetskoga gospodastva vodi do stagnacije cijena energenata i ne puni dovoljno državnu blagajnu.

Tvornica u Bajkalsku pod pritiskom je zbog financijskih gubitaka i optužbi da krši zakone o zaštiti okoliša deponiranjem klora, teških metala i drugih kancerogenih kemikalija u jezero. Stanovnici su bili izgubljeni kad se tvornica zatvorila. Situacija u Bajkalsku nije nimalo neobična. Otkako je započela financijska kriza, izbijaju neredi diljem Rusije u takozvanim monogradovima koji su izgrađeni u blizini tvornice. Aktivisti za zaštitu okoliša tvrde da vlada treba razvijati nove oblike poslovanja u tvorničkim gradovima. Istaknuli su da bi Bajkalsk mogao postati veliko turističko središte jer je Bajkalsko jezero jedno od najpozatijih mjesta u Rusiji. Međutim, kažu da ti gradovi toliko dugo već ovise o tvornicama da ne mogu zamisliti ijedan drugi način života. “Kad u gradu postoji velika tvornica, ona služi kao simbol i znak da će kruh biti na stolu svakog dana”, kaže Nataša Podkovjrova iz skupine Baikal Environmental Wave koja se već dugo zalaže za zatvaranje tvornice. “Većini ljudi koji ne žive u Bajkalsku ta je tvornica simbol zagađenja i gluposti.” Kremlj su uznemirili nemiri u gradovima kao što je Bajkalsk te je stoga, uz pristanak Uprave, tvornica ponovno otvorena. Na nju se ne primjenjuju mjere za zaštitu okoliša, a troškovi proizvodnje su smanjeni. Borce za zaštitu okoliša takva je odluka bacila u očaj. Onda su radnici otkrili da su im plaće drastično smanjene i da je budućnost tvornice upitna. No zasad se još grčevito drže postojećih radnih mjesta. “Želim vjerovati da sam im potreban”, kaže Merkulov. “Ako im ne budem potreban, kako ću živjeti?”

Clifford J. Levy