Energetske potrebe čovječanstva danas su veće nego prije, a potrebe za energijom će rasti i u idućem razdoblju. Stoga ne čudi da su energetske kompanije među liderima na tržištu, kako po tehnološkim inovativnostima, tako i po ostvarenim prihodima. Prema tradicionalnom istraživanju konzultantske kuće Deloitte, među 100 najvećih regionalnih kompanija čak ih je 21 posto iz energetskog sektora. Kada se uzme njihov prihod, onda je situacija još bolja za energetiku jer su tvrtke iz te branše lani ostvarile 31 posto ukupnog prihoda u top 100 kompanija. Regionalno, a i u Hrvatskoj, ukupan prihod i dobit su podijeljeni između proizvodnje i distribucije električne energije s jedne strane te naftne industrije s druge strane. Najznačajnija hrvatska energetska kompanija je Ina s prihodom od 19,7 milijardi eura, a slijedi je HEP grupa sa 12,2 milijarde. Po prihodu je u Hrvatskoj od njih jači jedino Agrokor.

Nova nuklearka
Sve veće energetske potrebe kao i nužnost prilagodbe smjernicama EU dovest će u sljedećem razdoblju do velikih ulaganja u hrvatski energetski sektor. Energetskom strategijom je predviđeno da Hrvatska mora do 2020. povećati proizvodnju struje sa sadašnjih 4000 megavat sati (MWh) instalirane snage za dodatnih 3500 MWh. Predviđa se da bi u deset godina Hrvatska trebala u energetiku uložiti između 10 i 15 milijardi eura. Smatra se da bi naša zemlja u ovom razdoblju, ili neposredno nakon 2020., trebala dobiti svoju prvu nuklearnu elektranu, ako ne računamo sadašnju polovicu vlasništva nad onom u Krškom. Strategija predviđa i velike energetske projekte čija vrijednost se mjeri u milijardama kuna kao što su terminal za ukapljeni prirodni plin (LNG) na Krku, završetak sustava magistralnog plinovoda, povezivanje plinskih sustava Hrvatske i Mađarske, uključenje u plinovod Južni tok, gradnja spremnika za obvezne zalihe nafte i skladišta prirodnog plina Grubišno polje, reverzibilni transport nafte Jadranskim naftovodom (Janaf) te modernizacija rafinerija. Da je energetika visoko na ljestvici prioriteta aktualne Vlade, pokazuje i nedavna najava premijerke Jadranke Kosor o pokretanju velikoga investicijskog ciklusa vrijednog ukupno 10-ak milijardi eura. Najveći dio tih investicija, čak 3,85 milijardi eura, išlo bi na 18 energetskih projekata. Najviše ih se veže uz HEP, njih devet, a odnose se na već najavljivane gradnje termoelektrana u Plominu i Sisku, sedam hidroelektrana, uz još četiri hidroelektrane na najdugovječnijem projektu u energetici u Hrvatskoj – regulaciji korištenja rijeke Save na području Zagreba.“Svjetska financijska kriza utjecala je na smanjenje potražnje i prolongiranje energetskih investicija. No Hrvatska ne smije odustati od ulaganja u taj sektor jer joj nova energija neće trebati samo ako se pomiri da će stalno biti u krizi idućih 20 godina”, smatra Igor Dekanić, profesor na Rudarsko-geološkom fakultetu u Zagrebu. Dekanić objašnjava da Hrvatska iz uvoza danas podmiruje 23 posto svojih potreba za električnom energijom. Iz uvoza dolazi i oko 40 posto plina te više od 80 posto nafte i naftnih derivata. Donošenje energetske strategije, a i smjernice EU da sve zemlje članice moraju do 2020. imati 20 posto ukupne energije iz obnovljivih izvora pojačale su interes za zelenom energijom.

Domaća pamet
Naravno, osim ekološkog aspekta puno su jači ekonomski. Naime, riječ je o velikom biznisu čija vrijednost se mjeri u desecima, ako ne i stotinama milijardi eura. Zemlje poput Njemačke, Španjolske, Danske ili Velike Britanije napravile su velik iskorak prema zelenoj energiji. Osim što su te zemlje danas europski predvodnici po instaliranim megavatima iz obnovljivih izvora, te zemlje su danas i globalni industrijski i tehnološki lideri u opremi za zelene elektrane. I dok je u južnim europskim zemljama najprisutniji oblik zelene energije onaj usmjeren na sunce, u ostatku Europe najviše se pozornosti, a i novca posvećuje vjetru. Kao što je rečeno, nastojanja o masovnoj primjeni obnovljivih izvora energije nisu ostala bez reakcije konkretnih kompanija. U Hrvatskoj je situacija još na samom početku te osim Končara i nekoliko manjih tvrtki koje nude module i turbine uglavnom stranih proizvođača nema drugih igrača. Kako pojašnjava Stjepan Car, predsjednik Uprave Končar – Instituta za elektrotehniku, ta je tvrtka razvoj vjetroagregata započela 2002., što je rezultirao prvim hrvatskim vjetroagregatom montiranim 2008. na Pometenom brdu u splitskom zaleđu. Danas Končar gradi vjetroelektranu snage 17,5 MW sa 15 vjetroagregata snage 1MW i jednim agregatom snage 2,5 MW, čiji razvoj je u tijeku. “Končarov institut danas tržištu nudi proizvode i usluge iz više područja obnovljivih izvora. Sve su to proizvodi i usluge koje će dugoročno osigurati uspješno poslovanje tvrtke i otvoriti mogućnosti za rast novih radnih mjesta u Hrvatskoj”, kazao je Car. Jedan od globalnih lidera, kako u sveukupnoj energetici, tako i zelenoj energiji, svakako je multinacionalni koncern Siemens. Iako matično njemačka tvrtka, Siemens je s gotovo 1000 zaposlenika prisutan i u Hrvatskoj te njihovi projekti, pogotovo u regiji, imaju i hrvatski štih. Kako navodi Ivan Bobovčan, direktor divizije energije u Siemensu Hrvatska, oni ne prate trendove, već ih stvaraju. “Naš širok portfelj na području proizvodnje, distribucije i korištenja električne energije nudi vrlo učinkovite mjere za smanjenje emisije CO2. Kompanija se na globalnoj razini obvezala ispuniti najstrože standarde za očuvanje okoliša i u svojim proizvodnim procesima, što znači podizanje vlastite energetske učinkovitosti do 2011. za 20 posto i smanjenje emisije CO2 u proizvodnji za 20 posto”, kazao je Bobovčan.

Tri vjetroelektrane
U Siemensu su također usmjereni na danas dva najčešća izvora dobivanja zelene energije: sunce i vjetar. “Naša je tvrtka dobro pripremljena da odgovori na zahtjeve tržišta. Zahvaljujući činjenici da je prisutan na području fotonaponskih sustava više od 25 godina, Siemens je dobro pozicioniran za daljnji razvoj u području korištenja sunčane energije”, kazao je Bobovčan. Siemens je u Hrvatskoj, a i globalno, najprepoznatljiviji po vjetroelektranama. U Hrvatskoj su do sada u radu samo tri vjetroelektrane s ukupno instaliranih 28 Siemensovih vjetroturbina. Druge dvije su u fazi završnih ispitivanja prije priključenja na elektroenergetsku mrežu. Jedna od njih je VE Zadar 6 kod Gračaca za koju je Siemens isporučio četiri vjetroagregata.

Solarne ćelije

Mogući posao za 6000 ljudi
Hrvatska bi do 2020. trebala instalirati jedan četvorni metar solarnih ćelija po glavi stanovnika, što bi je stavilo u sam europski vrh korištenja zelene tehnologije, smatra Ljubomir Majdančić, predsjednik Hrvatske stručne udruge za sunčanu energiju. “Ako bismo danas krenuli u to, već za šest godina u tom bismo sektoru mogli zaposliti oko 6000 ljudi. Nije čudno da je Njemačka među prvima izašla iz recesije jer je upravo ta zemlja svjetski lider u obnovljivim izvorima energije”, kazao je Majdančić. Na prigovore da bi u slučaju velikoga hrvatskog okretanja solarnoj energiji bilo riječi o uvozu strane tehnologije, Majdančić je pojasnio da su i Španjolska i Portugal u prve dvije godine korištenja solarnih izvora uvozili gotovo 90% tehnologije. Danas pak navodi Majdančić, te zemlje u vlastitim pogonima proizvode 100% komponenti.