Američke multinacionalne tvrtke 2004. godine ponudile su američkome Kongresu sljedeći plan: vratile bi stotine milijardi dolara dobiti od inozemnih ulaganja i uložile ih u nova postrojenja i nova radna mjesta u Sjedinjenim Američkim Državama, a u zamjenu traže smanjenje poreza na dobit poduzeća koji je iznosio 35 posto i obračunavao se na dobit od stranih ulaganja.

Kongres s republikanskom većinom spremno je prihvatio ponudu i uveo Zakon o ulaganju, koji je tvrtkama dopustio povrat od otprilike 300 milijardi dolara na koji je plaćeno tek 5,25 posto poreza. Što se tiče obećanja o tvornicama i radnim mjestima, nisu se ostvarila. Istraživanje koje su provela tri ugledna ekonomista, među kojima je i nekoć glavna savjetnica za gospodarstvo predsjednika Busha Kristin Forbes, otkrilo je da je od 60 do 92 centa od svakog dolara završilo u džepovima dioničara. Zakon je odredio da tvrke vraćeni novac mogu uložiti u potrebne ciljeve, kao što je istraživanje i zapošljavanje. No, to nije bilo važno. Kad je novac vraćen, tvrtke su bez problema mogle reći da nisu “taj” novac iskoristile za otkup dionica i plaće izvršnim direktorima. Međutim, američke multinacionalke ponovno napadaju. U kolumni u Wall Street Journalu koju supotpisuju glavni direktor Cisca John Chambers i predsjednica izvršnog odbora Oraclea Safra Catz procijenjeno je da je u inozemstvu zbrinuto otprilike trilijun dolara dobiti koja se može povratiti na korist američkog gospodarstva čak i kad bi se porez smanjio na otprilike pet posto. Kongres ovog puta mora biti pametniji. Porezna amnestija iznimno je skupa. Usto, koja će velika korporacija povratiti dobit po standardnoj poreznoj stopi kad svakih nekoliko godina mogu dobiti novu “posebnu” olakšicu? Velike multinacionalke ne prestaju ulagati u SAD iako im je novac spremljen u inozemstvu. Ima onih koji leže na hrpama novca u SAD-u. Kamatne stope bliže se najnižim brojkama u povijesti, a banke se guraju koja će prva kreditirati tvrtke koje imaju gomilu novca. Ako ne ulažu, vjerojatno se radi o neizvjesnim gospodarskim kretanjima. Obamina administracija, čini se, nije zainteresirana za ovakav plan. Ako zakonodavci žele da tvrtke više ulažu na domaćem terenu, trebaju prihvatiti zahtjeve državnog vrha da tvrtke odmah otpišu trošak ulaganja u postrojenja i opremu, a ne da ih postupno amortiziraju. Republikanci u Kongresu protive se Obaminu prijedlogu i podupiru porezne oazu za strana ulaganja. Prioriteti se, izgleda, nisu promijenili.