Buru u akademskoj zajednici izazvali su prijedlozi triju zakona – o sveučilištu, znanosti i visokom obrazovanju, čiji je zajednički nazivnik veća politička kontrola. Spornim se smatra to što će se za sve važne odluke poput izbora rektora ili ravnatelja znanstvenog instituta, ali i donošenje znanstvene strategije tražiti dopuštenje izvršne vlasti. Iako je sveučilištima i znanstvenoj djelatnosti Ustavom zajamčena autonomija, ovi zakoni tu odredbu marginaliziraju pa se navodno već pripremaju ustavne tužbe.

Polaganje računa ministru
Prema novom prijedlogu Zakona o sveučilištu rektora više neće birati članovi Senata već novo tijelo – sveučilišno vijeće od devet članova od kojih petoricu imenuje senat, a četvoricu Vlada. Osim što će vijeće sudjelovati u svim odlukama na sveučilištu, davati suglasnost za statut, ali i za pravilnik o financiranju, ono će morati informirati ministra o svim odlukama, a ima mogućnost i njihova poništavanja. “Vijeće će odlučivati dvotrećinskom većinom pa će vladini povjerenici moći onemogućiti donošenje svih odluka koje ne pašu ministru ili premijeru”, tumači Gvozden Flego, bivši ministar znanosti i zastupnik SDP-a. I rektor riječkog sveučilišta Pero Lučin uplitanje politike u izbor rektora smatra lošim. “Izbor rektora bit će u Hrvatskoj teško odijeliti od dnevne politike”, smatra Lučin, inače član HNS-a. Prijepor izazivaju i nova Nacionalna vijeća za visoko obrazovanje i znanost koja će biti zadužena za postavljanje znanstvenih prioriteta. Njima će predsjedati prmijer, a potpredsjednik će biti resorni ministar. “Takvo vijeće postaje političko tijelo vladajućih kojim Vlada, protivno Ustavu, upravlja znanošću i visokim obrazovanjem”, upozorava Flego.Žarko Puhovski, član radne skupine koji je sudjelovao u izradi zakona kaže kako je veći utjecaj politike bila “cijena dobrih promjena u zakonskim prijedlozima”. “Morali smo nešto žrtvovati”, kaže dodajući da su sva loša rješenja kompenzirana time što će sveučilišta i instituti samostalno i bez državnih intervencija birati nastavnike i znanstvene novake. “Važnija je autonomija u izboru nastavnika, nego rektora čija je funkcija ionako više politička”, rekao je Puhovski.

Favoriziranje instituta
Znanstvenike je pak posebno zasmetala podjela znanstvenih instituta na nacionalne, državne i privatne. Nacionalni će primarno raditi samo za državu i tako postati produžena ruka politike što je proturječno slobodi znanstvenog stvaralaštva, dok će ostali biti prepušteni tržišnoj potražnji. Uz to, ravnatelje kao i članove upravnih vijeća javnih instituta potvrđivao bi ministar, što je za mnoge krah znanstvene objektivnosti u Hrvatskoj. Zakon o visokom obrazovanju predviđa i ukidanje školarina za fakultete pa bi se plaćale samo upisnine kojima će se umjesto dosadašnjih 250 milijuna kuna godišnje od studenata prikupiti čak 500 milijuna kuna.“Vlada se odriče znanja kao općeg dobra i pretvara ga tendencijski u privatno”, zaključio je Flego.