Čemu vjerovati fiskalnim smjernicama ako su one iz prethodnih godina ništa više do obilja dezinformacija? Sukus je to osvrta Instituta za javne financije (IJF) što ga potpisuje ravnateljica Katarina Ott. Hoćemo li doživjeti trenutak da Vlada otvoreno suoči građane s tragičnim činjenicama da imamo krajnje nekonkurentno gospodarstvo i prevelik javni sektor koji onemogućuje popravljanje nekonkurentnosti?

Bez toga neće biti potpore građana za reforme bez kojih nam neće pomoći ni oporavak zemalja u EU, a ni naš ulazak u nju, zaključuje Ott. Same po sebi smjerince donose novinu – skromnu procjenu rasta realnog BDP-a. Inače vrlina, piše Ott, skromnost je posljedica baziranja rasta na skromnom oporavku u EU što je “priznanje da sami nikako nećemo utjecati na rast”. Ključna je pak projekcija fiskalne politike do 2013., pri čemu je teško “ne pomisliti na 15 rebalansa u 12 godina”. Nerealno planiranje 2009. rezultiralo je sa tri rebalansa i rastom deficita sa 2,3 na 9,3 milijarde kuna, kao i 2010. kada je godišnji deficit realiziran u prvoj polovici godine. Podcrtavajući upitnu vjerodostojnost, Ott podsjeća da je u prethodnici dokumenta (smjericama do 2012.) u ovoj godini planiran deficit od 2,3%, a bit će 4,6%, dok je za 2011. planirano 2,2%, da bi se sad korigirao na 4,8%. Za 2012. plan je bio 1,4%, a sad je 3,2 posto BDP-a. “Budući da je ostvarenje bilo i tri puta veće od plana, na temelju čega se možemo nadati deficitu od ‘samo’ 1,9 posto BDP-a 2013.? Slično je i s projekcijama javnog duga kojima je ostvarenje bilo dvaput veće i zašto vjerovati da će 2013. biti ‘samo’ sedam, a ne 14 mlrd. kuna?” pita se Ott.