EN DE

Dadilje bez mjesta stanovanja

Autor: The New York Times
10. listopad 2010. u 22:00
Podijeli članak —

Šetnjom bilo kojom pariškom četvrti uvjerit ćete se da sve više strankinja, koje legalno i ilegalno borave ovdje, guraju dječja kolica, brinu o bolesnima i peglaju košulje.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Kako stanovništvo Francuske stari, a jedna je od zemalja Europske unije s najvišom stopom nataliteta, Francuzima treba pomoć u kući, naročito jer su rezanja proračuna utjecala na socijalne službe. Nedavno su useljenice izvojevale bitku u kampanji koju su pokrenuli francuski sindikati i grupe za zagovaranje ljudskih prava kako bi legalizirali boravak ilegalnih useljenika (“sanspapiers”) koji već obavljaju neki posao. Identifikacijske iskaznice sa slikom dokaz su da su neke žene članice registrirane skupine radnika bez dokumenata i da su prijavljenje za dobivanje radne dozvole. Galina Dubenco nedavno se koristila iskaznicom kad je rodbini slala paket u Moldovu. Dok je čekala da vozač autobusa utovari njezinu pošiljku poklona i odjeće, policija ju je tražila da pokaže dokumente. Bio je to trenutak od kojeg strahuje svaki ilegalni imigrant u Francuskoj. Međutim, kad je pokazala iskaznicu, policija ju je pustila na miru. Dok se Francuska bori s pitanjem integracije imigranata, ovaj nevoljki postupak dokaz je da država bez njih ne može. “Nije problem naći posao”, kaže tridesetosmogodišnja Marokanka Fahra Itri koja u Francuskoj radi već šest godina i koja se u rujnu, kao Galina Dubenco i druge žene, pojavila na prosvjedima “ilegalnih” ispred Ministarstva imigracije. “To je ono što je bizarno. Sve što nedostaje jest komad papira.” Prema podacima Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj, čije se sjedište nalazi u Parizu, stopa zapošljavanja strankinja u Francuskoj u stalnom je porastu u proteklih deset godina – 1995. godine iznosila je 44,2 posto, a 2008. godine 52,3 posto.

Šetnjom bilo kojom pariškom četvrti uvjerit ćete se da sve više strankinja, koje legalno i ilegalno borave ovdje, guraju dječja kolica, brinu o bolesnima i peglaju košulje.

Kako stanovništvo Francuske stari, a jedna je od zemalja Europske unije s najvišom stopom nataliteta, Francuzima treba pomoć u kući, naročito jer su rezanja proračuna utjecala na socijalne službe. Nedavno su useljenice izvojevale bitku u kampanji koju su pokrenuli francuski sindikati i grupe za zagovaranje ljudskih prava kako bi legalizirali boravak ilegalnih useljenika (“sanspapiers”) koji već obavljaju neki posao. Identifikacijske iskaznice sa slikom dokaz su da su neke žene članice registrirane skupine radnika bez dokumenata i da su prijavljenje za dobivanje radne dozvole. Galina Dubenco nedavno se koristila iskaznicom kad je rodbini slala paket u Moldovu. Dok je čekala da vozač autobusa utovari njezinu pošiljku poklona i odjeće, policija ju je tražila da pokaže dokumente. Bio je to trenutak od kojeg strahuje svaki ilegalni imigrant u Francuskoj. Međutim, kad je pokazala iskaznicu, policija ju je pustila na miru. Dok se Francuska bori s pitanjem integracije imigranata, ovaj nevoljki postupak dokaz je da država bez njih ne može. “Nije problem naći posao”, kaže tridesetosmogodišnja Marokanka Fahra Itri koja u Francuskoj radi već šest godina i koja se u rujnu, kao Galina Dubenco i druge žene, pojavila na prosvjedima “ilegalnih” ispred Ministarstva imigracije. “To je ono što je bizarno. Sve što nedostaje jest komad papira.” Prema podacima Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj, čije se sjedište nalazi u Parizu, stopa zapošljavanja strankinja u Francuskoj u stalnom je porastu u proteklih deset godina – 1995. godine iznosila je 44,2 posto, a 2008. godine 52,3 posto.

Pod vodstvom borbene feminističke udruge Femmes Egalité, koja već 24 godine rukovodi ženskim snagama u Francuskoj i Africi, radnice bez dokumenata moći će raditi kao dadilje. “To je prvi put da su se žene udružile kako bi ostvarile prava kao radnice, a ne kao žene, majke ili sestre”, kaže Françoise Nassoi, regionalna voditeljica udruge Femmes Egalité.Udarne snage pokreta za legalizaciju “ilegalnih” uglavnom čine muškarci koji su od 2008. godine održali dva vala štrajkova uz potporu francuskih sindikata. Ženama je znatno teže nego muškarcima. Njegovateljice poput Galine Dubenko ne mogu dokazati staž jer nemaju odreske od plaće i lažne dokumente koje često nabavljaju ilegalni radnici u restoranima i na gradilištima. Za razliku od štrajkaša koji uglavnom potječu iz zapadne Afrike i Azije, žene dolaze iz svih krajeva svijeta – Moldove, sjeverne Afrike, Latinske Amerike, Kine i drugih dijelova Azije, zbog čega su manje povezane. Jedinu snagu stječu kolektivnim djelovanjem. “Važno je dati im do znanja da su dio grupe, dio kolektiva”, kaže Françoise Nassoi.

Celestine Bohlen

Autor: The New York Times
10. listopad 2010. u 22:00
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close